A onda, s početkom prosinca, započela je i ona. Školska adventska šetnja. U predvorje škole, u adventski vijenac napravljen od oblaka, svako jutro doleti jedan anđeo. Ustima učenika, djelatnika, gostiju, svećenika ili oca biskupa preko školskog razglasa uputi svoju poruku. Sve koji su pristali na šetnju pozove da budu dobri. Zapravo, ne dobri, jer to već jesu. Da budu posve dobri. Najbolji što mogu biti. Da svakoga dana iznova rastu u vedrini. Oduševljenju. Gostoljubivosti. Svjetlosti. Darivanju i zahvalnosti. Radu, redu i ustrajnosti. Zaboravu i smijehu. Toplini i vjeri. Nježnosti. Odvažnosti i velikodušnosti. Prijateljstvu. Strpljivosti i pažnji. Radosti i miru. Istini, ljepoti. I ljubavi.

Vjerujete li u anđele? Ako ne, još stignete povjerovati. Pridružite nam se svakoga jutra i šetajte s nama… Sve što trebate su oči, uši i usta. Ruke i srce. Ostalo će učiniti oni. Na slavu Trojedinoga Boga!

s. Renata Azinović, vjeroučiteljica