Tri desetljeća mogu biti i pola čovjekova vijeka, no onima među nama koji se živo sjećaju jeseni 1991. godine čini se još uvijek kao da vijesti i glas Siniše Glavaševića dopiru od jučer…

Žrtva zaslužuje sjećanje, jer sjećanje obnavlja ne samo vrijeme već i uspomenu na ljude i događaje koji ne zaslužuju biti zaboravljeni.

Ove godine, 17. - tog studenog, usred okolnosti epidemije COVID-19 i mjera koja proizlaze iz potrebe suzbijanja iste Dan sjećanja obilježen je na ponešto drugačiji način; u predvorju škole učenici su izložili svoja literarna, likovna i digitalna djela koja su vođena dječjom iskrenošću i kreativnošću uspjela približiti sumornu sliku događaja koji iako pripada svijetu odraslih, u svojoj tragediji nije poštedio ni djecu.

U obilježavanju su sudjelovale kako razredna, tako i predmetna nastava, svatko na svoj način i prema specifičnostima predmeta. Učiteljice razredne nastave bile su kreativan vodič svojim učenicima u stvaranju literarnog i likovnog sadržaja, dok su se oni mali stariji pobrinuli za digitalni dio. U predmetnoj nastavi tjedan je protekao u znaku Dana sjećanja pa su na nastavi Hrvatskog jezika i književnosti učenici pogledali film redateljice Slavice Šnur „Od toga dana“ a ostali učitelji tematski su se posvetili aktuelnom obilježavanju.

Sukladno epidemiološkim preporukama, učenici svih razreda su u pratnji svojih učitelja odvojeno palili lampione pred školskom kapelicom ispisujući ime grada - heroja te motiv srca koje baš poput živog srca gori žarkom vatrom zahvalnosti, štovanja, pijeteta ali i ljubavi u svojoj okrenutosti životu u slobodi - koju su nam oni kojih se sjećamo omogućili.

Iako odvojeni i udaljeni od one prave, učenici i djelatnici škole pokazali su kako svojim srcima i mislima koračaju Kolonom sjećanja ostavljajući iza sebe tugu prošlosti, noseći živu vjeru u sadašnjosti i neslomljivu nadu u budućnosti.

Andrija Guina, učitelj Povijesti