Nakon dolaska u prekrasno školsko zdanje don Mihovil je pozvao na sabranost i okretanje od svakodnevnog ritma i rutine. Čitana je i tumačena Riječ Božja treće nedjelje došašća. Riječ proroka Sefanije upućena je izgubljenim i beznadnim Izraelcima koji su dosegnuli dno teške krize. Njih Sefanija poziva i hrabri: “Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! (Sef 3,17). Nismo li i mi u sličnoj situaciji, zapitao se don Mihovil. I nama Gospodin upućuje iste riječi ohrabrenja, i nas želi osloboditi od krivnje i grijeha te nam vratiti izgubljenu radost. O radosti također piše sv. Pavao. Na nju zanosno poziva, premda ljudski gledajući za to nema nikakva razloga. On je u zatvoru, no kliče: „Radujte se u Gospodinu uvijek! (Fil 4,4).

U evanđelju mnoštvo dolazi Ivanu Krstitelju i pita što im je činiti. Ivanov odgovor je vrlo jasan: treba konkretno, u vlastitoj životnoj situaciji, živjeti vjeru.

Don Mihovil je sve pozvao na šutnju i osluškivanje Gospodina koji dolazi. Nakon toga je uslijedio ispit savjesti te mogućnost za sakrament pomirenja. Pomireni s Gospodinom nazočni su se ponovno vratili riječi Božjoj. U „lomljenju“ riječi Božje izrekli su svoja iskustva vezana uz spomenuta čitanja.

Nakon bogatog ručka i zajedništva za stolom školskog restorana nastavljeno je razmišljanje o tekstu iz Poslanice Diogenetu. Premda potječe iz prvih kršćanskih vremena tekst je vrlo poučan i poticajan za suvremeno laičko svjedočenje. Kršćanin treba biti potpuno uronjen u svijet, a opet po svojim stavovima i vrijednostima drugačiji od svijeta. Na takvo smo svjedočenje svi pozvani, svima nam je proći sudbinu sjemena koje mora pasti u zemlju da bi donijelo rod.

U kasnim popodnevnim satima sudionici su posjetili šibensku katedralu gdje ih je biskup mons. Ante Ivas srdačno ugostio. Toplom očinskom riječi govorio im je o šibenskoj katedrali kao biseru umjetnosti i vjere. Posebno se osvrnuo na neke aktualne društvene probleme pozivajući kršćane laike da se u njih odvažno i kompetentno uključe. Bila je to kruna bogate obnove i vjerujemo snažan poticaj za proslavu Božića, za utjelovljenje Božjeg spasenja u naše vrijeme i naše probleme.

(D. Vuletić)

Vijest preuzeta sa stranice Salezijanaca suradnika