Netom prije smrti Petar je položio redovničke zavjete u Isusovačkom redu. Grob sluge Božjega Petra Barbarića nalazi se u kripti sjemenišne crkve u Travniku. Brojna uslišanja i milosti dogodila su se po njegovu zagovoru.  Petar je najprije sahranjen na mjesnom groblju, a nakon 38 godina eshumiran je i sahranjen u sjemenišnu crkvu.  Sačuvan je potpuni kostur 2,07 m visokog mladića odjevena u isusovački talar. Tri godine nakon toga započeo je dijacezanski postupak za ustanovljenje svetosti sluge Božjega Petra Barbarića. Komunističke vlasti su ga ponovo eshumirale i sahranile na nepoznatom mjestu kako bi spriječile vjernike da mu se utječu molitvom. Tijekom obnove sjemeništa,  1998. kad je pronađen lijes s njegovim relikvijama zakopan na nepristupačnom i neobilježenom mjestu u podrumu travničkoga sjemeništa ponovno je sahranjen u sjemenišnu crkvu.  Uslužni domaćini odveli su nas u kriptu gdje je  pronađeno njegovo tijelo gdje smo se kratko pomolili.

Svečanost je započela svečanom svetom misom u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage koju je  predvodio je mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski u koncelebraciji s tridesetak svećenika. Sjemenišna crkva je prva potpuno oslikana crkva u BiH.   Proslava je nastavljena svečanom akademijom u auli Centra. Svečani čin započeo je Himnom sustava u izvedbi školskog gimnazijskog zbora. Akademija je nastavljena „Spomenicom“ – dramskom izvedbom učenika i glumaca Hrvatskog amaterskog kazališta Travnik o povijesno – društvenim i vjerskim okolnostima života Petra Barbarića. Dugotrajni pljesak najbolji je pokazatelj izvrsne izvedbe.

Proslava je završena prigodnim govorima domaćina ravnatelja Centra don Željka Marića, nekolicine uzvanika i samog nadbiskupa mons. Tome Vukšića koji su istaknuli citat sluge Božjeg Petra Barbarića: "Od svih puteva što vode u nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj, kojim čovjek ide vršeći svoje obične dužnosti!"

s. Mandica Starčević, ravnateljica