Susret je započeo zajedničkom izradom stabla svih prisutnih, podjelom odgovornosti (krivnje?) za njezin eventualni neuspjeh i osvješćivanjem koliko zapravo i naši naizgled maleni postupci utječu na druge i opće dobro svih ljudi. Uslijedila je meditacija Stjepana Lice o posljednjim vremenima i razmišljanje o važnosti izricanja dobrih riječi, napose riječi oproštenja.

U prvom dijelu predavanja s. Renata je govorila o pojmu krivnje, o ljudskoj potrebi da u skoro svim životnim situacijama pronađe krivca u drugome te o hrabrosti i poniznosti koje su potrebne kako bi čovjek priznao osobnu krivnju i zatražio oprost. Krivnja je, između ostaloga, opisana i riječima pape Benedikta XVI. kao ''normalan i koristan mehanizam koji nam pomaže u održanju integriteta naše duše''. U drugom dijelu predavanja naglasak je stavljen na Isusa Krista i Njegovu otkupiteljsku žrtvu na križu u kojoj On preuzima na sebe našu krivnju kako bi s nama obnovio odnos ljubavi grijehom uništen. No, iako povijesno dovršena, u ljudskoj stvarnosti Isusova muka ne prestaje trajati i pozivati na obnovu života.

Radionički dio susreta bio je posvećen izradi svijećnjaka. Učiteljica Milena nadovezala se na temu krivnje. Budući da je samo svjetlo simbol Isusa Krista, koji je i sam rekao ''Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života'' (Iv 8,12), ono je upriličeno u obliku svijećnjaka koji donosi i podržava svjetlo u našim životima. Izrađivani su u materijalu gline, služeći se različitim alatima. Svijećnjaci će nakon sušenja i pečenja u peći za keramiku biti vraćeni njihovim vlasnicima.

Susret je protekao u iznimno ugodnoj atmosferi i završen riječima jednoga tate: ''Upišite me odmah za sljedeći put!''