I stoga su se vjeroučiteljice, vjeroučitelji i odgajateljice u vjeri iz Šibenske biskupije, u razdoblju od 28. do 30.ožujka ove godine, sastali na duhovnu obnovu u Katoličkoj osnovnoj skoli u Šibeniku. Voditelj obnove bio je dr. fra Domagoj Runje, profesor pri Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta na KBF-u u Splitu, i župnik Lećevice i Radošića.

Voditelj nas je u uvodnom predavanju upoznao s programom obnove, odnosno na čemu će se ona temeljiti, a to su bili: izvještaj iz Markova evanđelja o Isusovu putu iz Cezareje Filipove u Jeruzalem, ulazak u Jeruzalem, te Isusova muka, smrt i uskrsnuće (Mk 8 – 16), te apostolska pobudnica Evangelii Gaudium, o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu. Nakon toga je u kapelici održan Križni put, poslije čega je dan završen u ugodnom druženju u prostoru centra.

Slijedeći dan, poslije mise i jutarnje molitve, započeo je i naš put s Isusom, uz pomoć fra Domagoja, do Jeruzalema. U predavanjima, koja su bila jedna vrsta biblijske egzegeze, voditelj nas je uvijek podsjećao na ono što je najbitnije u odnosu Isusa i apostola, te što treba biti također i najbitnije u odnosu nas vjeroučitelja i Isusa, a što je također istaknuto u navedenoj pobudnici kao glavna točka na kojoj se sve temelji, a to je vjernost. Vjernost je najveća krjepost, a najveći i tipične grijeh je nevjera (Mk 8,38).

Predavanja za ovaj dan završeno je govorom o najvećoj zapovijedi (Mk 12, 28-34), gdje nam je istaknuto kako su zapovijedi način na koji Bog izražava svoju volju. Bit obiju Isusovih zapovijedi jest ljubav, jer bez ljubavi nema poslušnosti. Ali između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu je bitna razlika, jer se Boga ljubi apsolutno.

Poslije klanjanja u kapelici  uživali smo u projekciji igranog filma Bakhita, o Jozefini Bakhiti, ženi iz Afrike koju je papa Ivan Pavao II. proglasio svetom. O ženi koja je za života trpjela nebrojene nepravde, ali koja je unatoč tome ipak u sebi uspjela razviti ljubav prema Bogu i drugima što je konkretno i pokazivala svojim djelima.

U nedjelju, nakon jutarnje molitve, održano je završeno predavanje, razmišljanje i razgovor o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću (Mk 14 – 16). Cijeli pashalni misterij započeo je na Posljednjoj večeri kada je održana prva euharistija. Euharistija je, uza sve pobožnosti i molitve, tipični model okupljanja Isusovih učenika, pa tako i nas. Kao i onda, tako se i mi danas u euharistiji povezujemo s Isusom, ali i mi međusobno. Euharistija ima također i eshatološku dimenziju, jer se u njoj zajedništvo usmjeruje na vječnost (MK 14,25).

Vrhunac duhovne obnove i daljnji poticaj za rast Kristove riječi u nama  bilo je zajedničko euharistijsko slavlje, u kojem je glavna poruka bila evanđeoski tekst o ozdravljenju slijepca od rođenja (Iv 9, 1-41) koji nam poručuje kako je Isus onaj koji sve liječi od sljepoće grijeha, od sljepoće za Boga i Božje vrednote.

Stipe Komadina