U ovo vrijeme kad su kompjuteri, Facebook, TV, Playstation igrice i ostala moderna tehnologija zavladali i postali jedina ili najčešća vrsta zabave, mi smo se odlučili vratiti u prošlost.

U ono doba kad je za igru i zabavu bilo potrebno sasvim malo novca, a mnogo prijatelja.

U doba kada se s ulica orio dječji smijeh, a prijateljstva su bila stvarna, a ne virtualna.

Stoga smo kroz ovogodišnji Oratorij odlučili zaviriti u „Bakinu škrinjicu“ i tamo pronašli pregršt igara koje su zabavljale i uveseljavale naše roditelje, bake, djedove..

Preskakali smo preko lastike, morali smo „pogoditi u sridu“ u našoj verziji „Školske alke“,morali smo sakupiti što više bajama  za što su nam bile potrebne spretne i brze ruke, s povezom na očima uz pomoć opipa lica prepoznavali smo prijatelje iz razreda, da bi se najeli krokija također nam je trebalo dosta strpljenja i spretnosti.