Nakon čitanja lektirnog djela Sadako hoće živjeti, kojem je svrha osvješćivanje velikih ratnih strahota koje se najveću posljedicu ostavile na onima koji su za njih najmanje krivi – djeci, osmaši su imali potrebu kreativno se izraziti. Ovaj roman nosi snažnu antiratnu tematiku i opomenu da se ljudski umovi ne trebaju zloupotrebljavati, već da ih trebamo koristiti za poboljšanje života i čovječanstva. Neiskvareni umovi naših osmaša izrađivali su ždralove, kao znak podrške djevojčici Sadako, prezentacije o Japanu, kvizove, a dvojica dječaka, Zvonimir i Domagoj Herček, istaknula su se svojim 3D prikazima atomske bombe i spomenika podignutog u čast Sadako, ali i sve ostale djece koja su bila žrtve tog neljudskog čina.