Ovogodišnje je Valentinovo u našoj školi obilježeno nizom sadržaja. Započelo se postavljanjem tradicionalne kutije (u školskom holu) za prikupljanje učeničkih ljubavnih poruka i pisama, a nastavilo čak trima, potpuno novim (odlično prihvaćenim) aktivnostima: natječajem za najljepše ljubavno pismo, pjesmu, priču ili poruku; kreativnom radionicom pisanja ljubavne poezije te prigodnom valentinovskom anketom.

Valja istaknuti da su inicijatori natječaja bili sami učenici, tj. članovi Novinarske grupe iz 6. razreda, koji su ujedno proveli i spomenutu anketu.

Po završetku dvotjednog natječaja (na koji je pristiglo 20-ak radova), stručni ocjenjivački sud u sastavu

1) Vesna Miculinić Prešnjak, gost književnik

2) Mirela Puljek, voditelj Novinarske grupe

3) Nensi Čargonja Košuta, knjižničar

slijedeće radove je proglasio najuspješnijima.

Jesu li oni to doista i zaslužili, ocijenite sami!

 - najljepša ljubavna poruka -

LJUBAVNA PORUKA

    Pridi poli mane sist. Ti si moj malić. Kada učiteljica ča pita ja ću ti pošapćat. Poskriveć ćeš mi bušića dat, a ja ću tebi poskriveć ispod stola ruku dat. Va borši će vavik bit bombon za te. Kamo got šav i kuliko got dugo biv ti ćeš vavik blizu mane bit.

Karla Laginja, 2. raz.

 - najljepša ljubavna pjesma nižih razreda -

LJUBAV

Ljubav je nešto

Jako, jako veliko.

Od nje nam se leptirići

U trbuhu probude.

Kada imamo dečka ili curu

Srce nam jače

Počne kucati,

A pred njim ili njom

Ne možemo se

Prestati smijati.

Jer ljubav je

Jako, jako velika.

Marija Magdalena Raspor, 3. raz.

 - najljepša ljubavna pjesma viših razreda -

I LOVE YOU

Zašto je more izgubilo svu slanoću?

To je zato što si mu ti oduzela slatkoću!

Volim tvoje smeđe oči,

Kada te vidim srce mi iz tijela iskoči.

Ti si meni ono što je čovjeku voda,

Meni se sviđa tvoja moda.

Pored tebe me ne zanima niti jedna druga žena; niti dok stoji niti dok hoda

Pa čak ni da ju je donijala roda.

Sekunda bez tebe mi je poput sata,

Ti si meni poput ljubavnog bankomata,

A ne zoveš se ni Mare ni Kata.

Sačuvaj me za tmurne kišne dane

Da ti mjesto tuge društvo pravim,

Da skupa jedemo banane

I da te u srce spravim.

Mjesto pokrivača da te grijem,

Da te od roditelja ne krijem

Sačuvaj me za topla ljeta

Koja bi meni s tobom bila sveta.

Ma sačuvaj me bar malo, kao stvarčicu ili namještaj u kući,

Ja ću ti kao gentleman kaput svući

I natrag ti ga obući.

Pri kraju da imamo vjenčanje lijepo,

Ali da to ne bude na slijepo.

Da imamo kćer i sina,

Tinu i maloga Tina.

Ti si meni od malih nogu zlato,

A ja da sam tebi čak i blato,

SVEJEDNO BIH TE VOLIO!

                                                 Andrej Piković, 6. raz.

 - najljepša ljubavna priča -

        VALENTINOVO

   Svake godine isto, ali danas stvarno ne želim ići u školu. Morala bih proći istom ulicom kojom prolazi i on – Daniel! Zašto postoji Valentinovo?

   Možda ako kažem mami da me boli trbuh, možda povjeruje i pusti me doma. Ma ne, glupa ideja... Mama mi je doktorica, a tata psihijatar. Odmah će se udružiti i posčeti s pitanjima: ''Mileno moje, imaš danas koji ispit? Možda te boli trbuh jer te strah?'' Tata će se kratko nadovezati ulizujući se mami: ''A jesi li bila na WC-u?'' I tako unedogled. Ne da mi se ih slušati. Bolje da se brzo spremim i krenem.

   Sunčan je dan, snijeg je okopnio i svi se vesele. Neki se grudaju, a neki žure u školu da vide hoće li dobiti kakvo pisamce za Valentinovo. Ja sam među onima koji žure, ali zato što želim što prije ući u razred i sjesti u zadnju klupu – da se kao miš sakrijem u rupu.

   Dva sata su prošla; sad je odmor za marendu. Svi smo u iščekivanju dežurnog učitelja koji će nam donijeti pisma. Dobro, u iščekivanju su oni koji su sretno zaljubljeni, a ja nisam jedna od njih. Za njega sam ja obična smrtnica. Frajeru se sviđaju samo one lijepe cure koje mu kupe coca – colu ili neku čokoladicu. Pola cura u školi ludi za njim, a ja ne bih smjela ni misliti na njega. No ipak – Daniel, Daniel, Daniel... Stalno mi je u glavi!

U razred ulazi dežurni učenik i daje pisma učiteljici. Hrpu pisama! Da je barem samo jedno malo pisamce za mene. To bi mi uljepšalo dan! Učiteljica prolazi od klupe do klupe i dijeli pisma. U ruci su joj ostala još samo dva. Vjerojatno su oba za Tinu – najljepšu curu u razredu, umišljenu i razmaženu manekenkicu. Ne volim ju! Bile smo najbolje prijateljice sve dok jednog dana nije svima rekla da mi se sviđa Daniel. Učiteljica joj je dala samo jedno pismo, a drugo MENI!

Čije li je? Oprezno ga uzimam u ruke. Osjećam kako mi obrazi rumene. Ime pošiljatelja ne piše. Otvaram kuvertu i vadim papirić...

MOLIM TE DA NA ODMORU DOĐEŠ DO PARKIĆA

ISPRED ŠKOLE. MORAM TI NEŠTO REĆI.

ČEKAM TE!

Daniel

   Ne mogu vjerovati, još su i srčeka oko poruke! Ma sigurno se netko želio našaliti. Odlučila sam: ostajem u razredu!

            Brojim sekunde do odlaska kući. I napokon, kad sam krenula, začula sma poznati muški glas: ''Petra, stani!'' Okrenula sam se i... Vidjela njega! Onaj predivni osmijeh i okice! Onu smeđu dugu kosu. To je bio on! Daniel zna moje ime!

Na trenutak sam pomislila da sam krivo čula, a onda mi je prišao i... ''Jesi li dobila moju poruku? Zašto nisi došla? Čekao sam te...'', tiho je rekao gledajući me u oči. ''Ja... Oprosti!!'' Još tiše sam izustila. Pogledao me svojim dubokim smeđim očima i uhvatio za ruku. Priznao mi je da mu se sviđam od prvoga dana kad me vidio – kao i on meni!

            Otpratio me kući i dogovorili smo odlazak u kino. Na kraju mi je dao mali poljubac u obraz. Bilo je to njljepše Valentinovo u mome životu!

Andrea Jardas, 7. raz.

 - plakat s valentinosvkom anketom i pano s izvješenim literarnim radovima učenika -

   A evo kako je to izgledalo na kreativnoj radionici...

.. te koji su radovi proglašeni najuspješnijima:

1. PJESMA SREĆI;  Elizabeta Gržinčić, 7. raz.

Na livadi cvijeće cvjeta

Budi svu ljepotu ovoga svijeta.

Krasi ju kao osmijeh čovjeka

Kao tišinu pjev ptica.

Pomisao na daleke pješčane obale

I modre morske valove

Palem u zalazak sunca

Ispunjuju srećom sva srca.

I jedna rosna kapljica na listu

Razveselit će dušu čistu.

Kad bi svi ljudi oko sebe vidjeli ljepotu

Mislili bi da su odjednom dobili na lotu.

Kad bi bilo više ljubavi i sreće

U svemiru od Zemlje ne bi bilo planete veće.

2. MOJA LJUBAV; Enea Vlaše, 6. raz.

Moja ljubav je cijeli svijet,

Drveće, nebo i mali cvijet.

Volim potočić kroz koji zlatna voda teče

I kad gledam zvijezde na nebu uvečer.

Drveće se njiše i pjesmu svira,

A cvijeće pleše kraj klavira.

Ptice lete u krajeve daleke

I šalju poljupce meke.

3. LJUBAV; Josipa Raspor, 7. raz.

Sreće nema veće

Kad te pogodi strelica Amora

A za neke je to pravo smeće

Ali bez ljubavi

Jadni smo mi

Duša nam je prazna

I zveči

I ječi

Bez ljubavi smo kao pustinja bez pustinjaka

Pčelica bez svoga maka

Cvijet bez zraka

Zraka da diše i raste

Jer to znaju i laste

Bez ljubavi preživjeti ne možemo

Čak i ako nam nije uzvraćena

Jer jednom će se naći ona prava.

                      + posebna nagrada za haiku formu:

JUBAV; Sarah Šestan, 6. raz.

Jubav je slatka i slana

Š nju ne moreš vladat

Ni srcu lagat!

***

Kako i priliči, svi sudionici i (naj)uspješniji pojedinci zavrijedili su simbolične nagrade i priznanje za svoj trud...

... što im je i uručeno u školskoj knjižnici, 18. veljače!

Čestitke svima i vidimo se dogodine!!