2010-04-12 19:34:00

Matematika...na sceni!

Povodom Svjetskoga dana kazališta našu su školu posjetili mladi glumci i odglumili nam – Matematiku!

 

Ti si važan... Dođi u kazalište! – bio je ovogodišnji slogan/naslov promotivnoga letka tiskanoga povodom Svjetskog dana kazališta, koji se u našoj županiji obilježavao u petak 26. i subotu, 27. ožujka.

 

Tim povodom i naša je škola, već u petak u 9:30, imala priliku ugostiti dvojicu mladih, gotovo diplomiranih glumaca – Jana Kerekeša i Zorana Pribičevića, koju su pred pedesetak učenika nižih razreda i njihovim učiteljicama odigrali predstavu o matematici.

Ovaj gotovo jednosatni nastup izazvao je opće oduševljenje; mnoštvo smijeha i iznimno dobre reakcije mališana, prvenstveno u pogledu suradnje i komunikacije s mladim izvođačima.

Spomenimo još i da su, po završetku predstave, članice Novinarske grupe upriličile i kratak intervju s našim gostima, pa evo što smo tom prigodom saznali o njima:

1. Kakav je to osjećaj biti glumac?

Z: To je jedan od najljepših osjećaja jer se mogu igrati i tako nasmijati i zabaviti druge. Lijepo je znati da si time nekome uljepšao dan. Obožavam glumiti!

J: Divan je osjećaj uveseljavati nekoga. Baviti se nečim što volimo i želimo i u čemu uživamo zaista je najveća vrijednost.

2. Koju ste srednju školu završili?

Z: Završio sam srednju školu za kuhara. Tijekom osnovne škole nažalost nisam baš imao najsjajnije ocjene pa mi je to bio jedini izbor, ali napredovao sam u Ugostiteljskoj školi i završio za hotelijera i hotelskog menadžera.

J: Ja sam pohađao dvojezičnu gimnaziju, a sada obojica studiramo na Glumačkoj akademiji u Zagrebu.

3. Imate li tremu?

Z: Mene trema uvijek prati i vrlo je jaka, ali kada izgovorim prvu rečenicu na pozornici – nestane. Kako godine prolaze trudim se i učim nositi s njom i, po mom mišljenju, donekle uspijevam.

J: Meni se trema javi već na prvoj probi. Tijekom predstave ona je minimalna, ali to je uvijek ona pozitivna trema.

4. Znate li u koliko ste predstava do sada glumili, ili možda u nekim drugim projektima?

Z: Do sada sam glumio, koliko se sjećam, u šest predstava, a glumili smo i u nekim studijskim filmovima i serijama te posuđivali glasove likovima iz crtića.

J: Ja sam  dosada glumio u 5 predstava te također posuđivao glas u crtićima. Najčešće radimo za Zagrebačku televiziju, npr. Arthur, Mini Spasitelji i dr.

5. Jeste li i u osnovnoj školi bili članovi dramske družine i glumili u školskim predstavama?

Z: Kao klinac bio sam član dramske grupe i dječjeg kazališta ''Dubrava''. To su počeci moje ljubavi prema glumi.

J: Da, uvijek sam to volio i znao da ću se time baviti. Meni je i tata glumac, tako da sam brzo izučio zanat.

6. Što je najljepši trenutak glumcu? Što vas najviše smeta i pogađa?

Z: Meni je to svakako kraj predstave kada vidiš sva ta sretna lica i kada ti svi plješću – poseban osjećaj.

J: Svakako pozitivne informacije i reakcije.

7. Vaša poruka za kraj...

Z: Volite se, družite, učite i uživajte dok imate vremena i, naravno, pritom ostanite onakvi kakvi jeste.

J: ...I ne dopustite da vas obeshrabre nikakvi tuđi komentari i ostali slični faktori!

  

razgovarale: Sara Čabrijan i Renata Šustar, 7. raz.


Osnovna škola "Klana"