Ni ove godine učenici 3. razreda, ''pojačani'' članovima Mladih knjižničara nisu propustili posjetiti jedan od najljepših kulturnih bisera našega kraja – Villu Ružić.

   Ovo predivno zdanje, načinjeno 1935. prema zamislima vlasnika dr. Viktora Ružića i njegove supruge Nade, rođene Brlić (najstarije kćeri Ivane Brlić – Mažuranić), danas je jedno od najreprezentativnijih primjera naše bogate povijesti i kulture, u što smo se 16. travnja mogli uvjeriti i sami.

Razgledavanje smo započeli na predivnoj terasi s pogledom na Kvarnerski zaljev, a nakon nekoliko uvodnih napomena i ''romantičnih'' priča kojima nas je počastio vodič i skrbitelj Ville, Theodor de Canziani Jakšić, ušli smo i u samu kuću.

Predivan starinski ambijent nikoga nije ostavio ravnodušnim. Uz pomoć umjetničkih slika i portreta prisjetili smo se na mnoge važne ličnosti; svaki komad predivnoga stilskoga namještaja ''ispričao je svoju priču'', a tu su još i raznovrsni vrijedni obiteljski predmeti i sitnice koje danas vjerojatno nemaju cijene.

 - portret Ivane Brlić Mažuranić u predsoblju -                 - obiteljski servis za jelo i piće -

Posebnu smo pažnju posvetili spomeničkoj knjižnici – zbirci Ville, gdje u vitrinama stoji pohranjeno oko 10 000 knjiga, od kojih neke unikati, rariteti ili čak prijevodi originalnih izdanja na razne jezike i rukopisi slavnih predaka vlasnika: Ivane Brlić – Mažuranić i Ivana Mažuranića.

 - neki od vrijednih primjeraka knjiga spomeničke knjižnice Ružić - Brlić - Mažuranić -

             - u spomeničkoj knjižnici Ville Ružić -

 - unikatna priča Ivane Brlić-Mažuranić, u rukopisu, dar za novorođenog unuka Jurja r. 1924. -

Nakon razgledavanja svi smo se upisali u knjigu dojmova, srdačno se zahvalili vodiču i zaželjeli da se vidimo još koji put.

   U sat i pol našega posjeta saznali smo, dakle, mnogo novih i zanimljivih podataka, a koji su se od njih najviše dojmili malih posjetitelja iz Klane, provjerite u nastavku:

Blok Ivana Mažuranića

Blok je bio od kornjačevine i bjelokosti. Unutra je stajala jedna mala olovka kojom je Ivan Mažuranić pisao svoje dužnosti za taj dan. Navečer, kad je ispunio dužnosti, krpicom ih je obrisao sa pločice. Tako je štedio papir.

Jan Vlaše

Torbica od srebrne žice

Žene su nekad nosile torbice na ples. U torbici je bila maramica. Ako bi se ženi sviđao neki muškarac bacila bi maramicu na pod. Muškarac bi je podignuo, poljubio joj ruku i rekao svoje ime. Žena nikad nije rekla prva svoje ime. Ako nije htjela reći ime nije ni trebala. Tako su se nekada upoznavali žene i muškarci.

Romana Valenčić

Gosti

Kad bi neki gosti htjeli doći kod nekoga najprije bi se morali najaviti. Domaćin je morao odrediti kada njemu/njoj odgovara. Iz pristojnosti moglo se ostati samo 15 minuta. Više od toga smatralo se nepristojnim. Djeca bi plesala, pjevala, zabavljala goste. I moralo se razgovarati samo o određenim temama.

Karla Žeželić

Ružmarin Ville Ružić

Kada smo došli u Villu Ružić u dvorištu smo vidjeli lijep ružmarin. Vodič nam je rekao da je taj ružmarin uzela Nada Ružić na bračnom putovanju, s groba pjesnika Francesca Petrarce... Komadić toga ružmarina posadila je u dvorište njihove kuće. Kada se selila s Piramide u Villu Ružić presadila je i ružmarin. I dan danas taj ružmarin raste u sjećanje na njihovu ljubav.

Nina Mrvčić