Tijekom mjeseca ožujka smo radili tematski projekt „Voda, to smo mi!“ u kojem smo istraživali vodu, radili pokuse s vodom, čitali slikovnice o vodi, napravili umnu mapu, crteže, bilješke, svirali, pjevali o vodi i „lovili“ oblake u školskom dvorištu.

Kako nastaju oblaci?

Istraživanje kako nastaju oblaci započelo je jednom kapljicom, čašom vode i dva pokusa. U prvom smo pokusu kapljicu stavili na predmetno stakalce kako bi smo dokazali isparavanje vode. U drugom pokusu koristili smo čašu s toplom vodom. Nju smo prekrili tanjurićem i kockicom leda na vrhu jer smo željeli dokazati kondenzaciju vode na površini. Pokuse smo ostavili sat vremena, pa smo istraživanje nastavili s videom o oblacima.

Nakon videa, demonstrirala sam pokus Oblak u boci.

Svi su željeli napraviti oblak u boci. Uz moju pomoć oko paljenja žigice učenici su uspješno isprobavali, divili se vodenoj pari, kapljicama i plavim efektima koji su nastali u boci. Zatim smo na ploču zapisali nekoliko pretpostavki o nastanku oblaka.

Nakon pokusa Oblak u boci, vratili smo se kapljici i vodi u čaši. Promatrali smo promjene koje su nastale. Uvidjeli smo da je kapljica isparila jer na predmetnom stakalcu više nije bilo vode nego samo mrlja. Na tanjuriću je bilo puno kapljica vode koje su se nakupile od vodene pare, te smo zaključili da se vodena para skuplja u kapljice. Promjene smo crtali i bilježili na listić .

Zaključili smo da oblaci u prirodi nastaju isparavanjem vode koja odlazi na nebo, te se tamo kapljice „drže za ruke“. Kapljice nose vjetrovi i kada odluče pasti na Zemlju. Tada samo „puste ruke“ i padnu gdje žele: zaliju drveće, cvijeće, mora i rijeke. Pomažu ljudima i životinjama suzbiti žeđ.

Željeli smo još nešto saznati i naučiti o oblacima kako bismo shvatili njihovu važnost za život na Zemlji, pa smo odlučili istraživati oblake na nebu.

Učenici su dobili tjedni zadatak s istraživačkim pitanjem: Pada li kiša uvijek kada je oblačno?

Zapisali smo pitanje i iz njega izveli našu hipotezu: Kiša uvijek pada kada je oblačno.

Učenici su listić ponijeli kući. Uz pomoć roditelja svaki dan su pratili i bilježili oblake, procjenjivali vrijeme i temperaturu zraka, crtali i fotografirali. To su radili sedam dana.

Za istraživanje smo koristili KLJUČ za determinaciju oblaka („Cloud Catcher“ odnosno hvatač oblaka).

"I kad je nebo prekriveno teškim oblacima, nije riječ o tome da je Sunce nestalo. Sunce je još uvijek ondje, iza oblaka.“ (Eckhart Tolle).

U našoj školskoj knjižnici sudjelovali smo na radionici.

Knjižničarka Ivana Norac pročitala nam je edukativnu slikovnicu Zatvori vodu! Poruka slikovnice nam je bila jasna: vodu je važno čuvati i štedjeti! Znanje smo provjerili u igrici Voda, to smo mi! Složi rečenice!  na pametnoj ploči.

Izradili smo umne mape kako bismo lakše zapamtili gradivo. Knjižničarka nas je poučila izradi mapa u mrežnom digitalnom alatu COGGLE. Izrađujući vlastite mape vježbali smo čitanje, korištenje tipkovnice i okušali smo se u unosu fotografija u našu mapu.

Na kraju radionice maštali smo o oblacima uz čitanje pjesme Zvonimira Baloga Ako su oblaci ovce.

Istraživanje smo nastavili u školskom dvorištu. Tamo smo postavili instalaciju koja nam je poslužila za dokazivanje da u našem zavičaju tijekom ožujka ove godine ima dovoljno vlage za biljke, cvijeće i usjeve na poljima. Izradili smo skupljača kišnice od željeznog okvira, bureta, najlona i selotejpa.

Tijekom tri tjedna smo promatrali koliko se skupilo kišnice (vlage). To smo saznali tako što smo ujutro promatrali rosu i mraz nakupljenu na najlonu. Željeli smo vidjeti nakupljenu količinu vlage tijekom tri tjedna na površini od jednog kvadratnog metra. Izmjerenu količinu vlage usporedili smo s grafičkim podacima DHMZ-a, podacima naše školske meteorološke postaje i podacima iz tjedne vremenske prognoze. U tumačenjima podataka koristili smo knjigu Priče iz meteorološke škrinjice Milana Sijerkovića.

Skupljenu kišnicu smo izlili u kantu te smo zalili cvijeće u našoj učionici. Zaključili smo da je količina kišnice bila normalna za mjesec ožujak, ali ne bi bilo loše da je kiše bilo malo više.

Na satima Likovne kulture smo rezali kolaž papir u oblik oblaka, slagali sliku oblaka iznad polja i izradili 3D dizajn „svjetlećih“ oblaka pomoću krugova od papira toplih i hladnih boja.

Najveselije je bilo na satima Glazbene kulture gdje smo se poslužili knjigom Vrtuljak igara, grupe autora. U knjizi smo pronašli aktivnosti pod nazivom Vodozvuk. Igrali smo glazbenu igru Vodeni kralj u kojoj smo dočarali vodu pokretom i zvukovima. Podijelili smo se u skupine kako bi smo odigrali glazbenu igru Orkestar na vodi. Svaka skupina je naučila dio pjesmice i prikazala ga zvečkama, udaraljkama i štapićima. Pjesmu smo izveli zajedno prateći i slušajući jedni druge baš kao što u prirodi voda teče i stvara predivnu melodiju.

U međuvremenu učenici su prikupili sve podatke o sedam dana vremena i završili tjedni zadatak na listićima. Učenici su donijeli u školu popunjene listiće s tjednim zadatkom te smo međusobno usporedili dobivene podatke. Zajedno smo ispunili prostor u listiću za obrazloženje, crtež i zaključak.

Podatke iz listića smo analizirali u tablici na školskoj ploči. U prikazivanju podataka poslužili smo se flomasterima i magnetićima.

Tablica je pokazala učestalost oblaka tijekom jednog dana te koja je vrsta oblaka prevladavala određeni dan. U promatranju je važno zapisivati i temperaturu zraka jer smo povezali temperaturu zraka s vrstom oblaka. Niska temperatura zraka je značila da se pojavljuju oblaci poput stratocumulusa koji su donosili kišu, a kada je temperatura bila viša od 10 stupnjeva Celzijusa na nebu su prevladavali cirusi, oblaci zvani ovčice, i bilo je sunčano. Kad smo unijeli sve podatke u tablicu, ona je postala pravi piktogram.

Iz piktograma smo mogli doći do obrazloženja, crteža i zaključka istraživanja.

Tijekom tjedan dana istraživanja zaključili smo da je vrijeme bilo promjenjivo i da su na nebu pretežno bili niski, tmurni i kišoviti oblaci koji su ukazivali na čestu promjenu vremena. Hipotezu smo potvrdili: kiša pada kada je oblačno!

Vrhunac našega rada je bila izrada oblaka od stare kape i vate. Uz pomoć roditelja svatko je izradio svoj oblak. U školi smo odjenuli oblake i krenuli u školsko dvorište. Učenici su u paru dobili svoj „Cloud Catcher“ (hvatač oblaka) te su zajedno „lovili“ i otkrivali oblake pomoću vodiča za identifikaciju oblaka koji sadrži pitanja i fotografije. Vani nas je iznenadio jak vjetar koji je puhao brzinom od čak 11,2 m/s i tlak od 1102 hPa.

Te podatke nam je pokazala naša meteo stanica. Iako nam je brzi vjetar otežavao promatranje oblaka kroz hvatače oblaka, bili smo zadivljeni brzinom kretanja oblaka, njihovim oblicima i bojom. Vrijeme je taj dan doista bilo promjenjivo: u jednom trenutku nas je obasjavalo Sunce, a već u idućem trenutku iznad nas su prolazili sivi oblaci.

Dogovorili smo se da ćemo često ići u školsko dvorište i promatrati oblake. Učenici su mi rekli da im je ovo bilo jako zanimljivo i da nisu znali da oblaci imaju imena, da se natječu koji će biti brži, koji će izliti više kiše te da na nebu stanuju „ovčice“. Mogu biti i „bolesni“ pa će tada iz njih padati tzv. kisele kiše koje uništavaju šume.

Oblaci su jako važni za naš planet. Nebeski svod je prekriven njima: niskim, visokim, prozračnim, golemim, različitih boja i oblika. Kada razmišljamo o njima vidimo ih kao velike čupave grude. Svakodnevno nam stvaraju osjećaj ugode ili osjećaj brige i straha. Svakako su nam potrebni i neophodni za normalan život na Zemlji. Stoga je važno osvijestiti njihovu važnost i potrebu za očuvanjem čistog, nezagađenog i mirnog neba kako bi svi zajedno uživali ispod ovih lijepih, zanimljivih i hirovitih nebeskih putnika.

Za znatiželjne i istraživače, preporuka: PROGRAM GLOBE- Priručnik za mjerenja.

…………………….

Dunja KUFNER, učiteljica savjetnica, OŠ Kneževi Vinogradi

IZVOR: https://www.skolskiportal.hr/aktualno/voda-to-smo-mi/