Najprikladniji način fizičkog vježbanja  usmjeren ka očuvanju pravilnog držanja tijela je korektivna gimnastika.

Korektivna gimnastika je skup tjelesnih vježbi usmjerenih na borbu protiv uzroka koji dovode do poremećaja držanja, kao i na ublažavanje i uklanjanje već nastalih poremećaja.

Pažljivo izabrane i pravilno dozirane vježbe imaju za cilj povećanje snage mišića,povećanje amplitude pokreta i poboljšanje koordinacije pokreta.

 Ciljevi korektivne gimnastike:

- održavanje ili povećanje obima pokreta i mišićne snage

- povećanje mišićne izdržljivosti i brzine pokreta

- smanjenje bolova

- razvijanje i poboljšanje koordinacije pokreta

- poboljšanje položaja tijela

- prevencija i korekcija različitih nepravilnosti

Potrebno je odabrati odgovarajuće vježbe koje će utjecati na određenu grupu mišića.

Po karakteru vježbe mogu biti: pasivne,potpomognute, aktivne, protiv otpora i vježbe disanja.

U radu s djecom dobro je kombinirati aktivne vježbe i vježbe disanja.

PRIMJERI VJEŽBI:     

1. NA LEĐIMA:

- u ležećem položaju ruke su ispružene iznad glave,stopala su zategnuta

zatim spajamo jednu ruku i suprotnu nogu(paziti na disanje)

2. NA TRBUHU:

- u početnom položaju ruke su ispružene uz tijelo, odižemo glavu i ramena od podloge(u podizanju je udisaj,u spuštanju je izdisaj).

Moguće je vježbe prilagođavati djeci u različitim varijantama i modificirati ih.

Kada su u pitanju učenici prvoga razreda dobro je koristiti priče i usporedbe(brod, veslanje, vjetar, riba,…).

Kada radimo vježbe četveronoške možemo koristiti elemente joge (položaj mačke, psa, zeca,…) dok u sjedećem položaju možemo koristiti bočice napunjene vodom, ukoliko nemamo utege.

RAVNA ILI SPUŠTENA STOPALA

Vježbe su vrlo primjenjive često i gotovo na svakom satu tjelesnog odgoja.

U sjedećem položaju zatežemo stopala i zgrčimo prste.

Dobro je vježbe ponavljati i u nekoliko serija.

U stojećem položaju primjenjive su različite varijante hodanja na prstima ili na peti s rukama prepletenim na potiljku (pogled je uvijek ravno,korigirati hod i disanje).

Djeca često sami smisle vježbe i rado to čine. Nakon nekog vremena rada s njima  djeca pokazuju vježbe oponašajući učiteljicu i samostalno uče te ih je lakše korigirati.

Nadam se napretku u postignutom uspjehu kao i  obostranom zadovoljstvu.

Dunja Kufner, uč. mentor