Sveti Juraj je bio rimski časnik koji je umro mučeničkom smrću za vrijeme Dioklecijanova progona 303. god. u Kapadociji u današnjoj Turskoj.

Kada su ga, zbog nepriznavanja poganskih rimskih bogova, osudili na smrt odrubljivanjem glave. Kao i mnogi drugi sveci njegova vremena, koji su podnijeli sličnu mučeničku smrt, i sv. Juraj nam može biti izvrstan putokaz u postojanosti u vlastitoj vjeri.

Prije smrti su ga mučili na kotaču sa čavlima, ali su mu rane zahvaljujući vjeri, brzo zacijelile.

Narodni običaji

Nekad su mladići i djevojke išli od kuće do kuće i ostavljali po jednu zelenu grančicu kao znak obilja i  ukućanima pjevali različite pjesme,  a domaćini bi ih darivali jajima, slaninom, novčićima ili kakvom drugom sitnicom. 

Priča o svetom Jurju 

U jezeru u blizini grada Silene živio zmaj, kojemu su svakodnevno za hranu morali davati ovce, janjad, telad ili kakvu drugu životinju. Međutim, zmaj se obezobrazio pa je počeo tražiti da mu žrtvuju mladiće i djevojke. Oni na koje je pala kocka bili bi bačeni zmaju. Jednom zgodom na takav način bi izvučena i kraljevna, ali dok je išla u smrt, sretne ju sveti Juraj i kaže da će ju spasiti ako kralj obeća da će se on i svi stanovnici ostaviti poganskih bogova i obratiti na kršćanstvo. Kralj spremno obeća. Kad je zmaj izišao iz jezera, sveti Juraj se zaleti prema njemu na konju i kopljem mu probode vrat. Potom ga sveza svilenim konopcem i povede pred kraljev dvor, gdje kralj još jednom potvrdi da će se obratiti, a sveti Juraj potom ubije zmaja.