vake godine 23. travnja obilježavamo veliki i važni dan za naše mjesto. Slavimo blagdan svetog Jurja mučenika, izuzetno omiljenog sveca u vjerničkom hrvatskom puku, s rekordnim brojem posvećenih župa i kapela. Njegov je život obavijen mnogim legendama, a rodio se između 275. i 285. u Lodu, u rimskoj Palestini (danas Izrael), a po nekima u Kapadociji (danas središnja Turska). Pobožni roditelji, kršćani, odgajali su sina u vjerskom duhu. Bio je visoki rimski časnik, tribun carske garde u Nikomediji. Mučen je i smaknut mačem za vrijeme Dioklecijanova progonstva kršćana 23. travnja 303., u Nikomediji (danas İzmit, Turska). Umro je zato što nije htio zanijekati svoju vjeru za vrijeme Dioklecijanovih protukršćanskih progona.

 Iako o njemu postoji malo pisanih podataka, tijekom stoljeća su nastale mnoge legende, velikim dijelom u vrijeme viteštva, koje toga mučenika najčešće prikazuju kao viteza koji ubija zmaja i spašava princezu. Tako postoji legenda koja tvrdi kako je u jezeru u blizini grada Silene živio zmaj, kojemu su svakodnevno za hranu morali davati ovce, janjad, telad ili kakvu drugu životinju. Međutim, zmaj je postao bezobrazan pa je počeo tražiti da mu žrtvuju mladiće i djevojke. Oni na koje je pala kocka bili bi bačeni zmaju. Jednom zgodom na takav način bila je izvučena i kraljevna, ali dok je išla u smrt, sretne ju sveti Juraj i kaže da će ju spasiti ako kralj obeća da će se on i svi stanovnici ostaviti poganskih bogova i obratiti na kršćanstvo. Kralj je spremno obećao. Kad je zmaj izišao iz jezera, sveti Juraj se zaleti prema njemu na konju i kopljem mu probode vrat. Potom ga sveza svilenim konopcem i povede pred kraljev dvor, gdje je kralj još jednom potvrdio da će se obratiti, a sveti Juraj potom je ubio zmaja.

Zaštitnik je u opasnosti, a u ratarskim krajevima zaštitnik je zemlje i usjeva. U hrvatskim tradicijama Jurjevo je u prvom redu stočarska svetkovina. Tada se prvi put izgonila stoka na pašnjak okićena vijencima. Bio je uobičajen ophod jurjaša, pri čemu su dječaci i djevojčice, obilazeći selom, nosili i darivali svježe grančice pjevajući obredne pjesme, a u pratnji šutljivog sudionika, zakukuljenog u zelenilo (zeleni Juraj). 

U 9. stoljeću knez Mislav (835. – 845.) na Putalju daje sagraditi crkvicu koja nosi ime svetog Jurja i koju je obdario prihodima, a time se utemeljuje i naselje iz kojeg će se razviti Kaštel Sućurac. Knez Mislav se htio ponovno približiti splitskomu nadbiskupu, pa je splitskoj nadbiskupiji darovao desetinu od plodova i životinja s njegova posjeda u Klisu, gdje je i stolovao. Odmah po dolasku na vlast, ratovao je s Mlečanima. Crkvi je darovao zemljišni posjed i kmetove. Od crkve su iz toga doba danas sačuvani ulomci pleterne ornamentike.

U spomen na ovaj važan povijesni događaj, naša škola nosi njegovo ime. Taj je dan ujedno i Dan Osnovne škole kneza Mislava i Dan mjesta.