produbiti znanje već rasti u življenju onih vrednota koje je Stepinac stavljao na prvo mjesto: vjernost Bogu, Crkvi, svojoj domovini i svome narodu.Učenici naše škole su po kriteriju izvrsnosti išli na ovaj izlet, te su pozvani na državno natjecanje iz vjeronauka (Vjeronaučna olimpijada, koje će se održati u Krapinskim toplicama od 19.-21. svibnja 2010.). To su učenice 6.b razreda: Zrinka Hrgović,Petra Kaselj,Dora Visković te učenik 8.a razreda Tino Melvan, i učenik 6.a razreda Toni Durdov sa mentorom vjeroučiteljem Joškom Krokarom.

Vožnja autocestom i bljesak sunca na snijegu dozivali su u svijest dobro naučenu građu o Stepincu - u ovom slučaju spoznaju da se masirao snijegom i ledom te odricanjem jačao svoj organizam. Sjetili smo se i naših korizmenih odricanja i odluka, unijeli ih u zajedničku molitvu i nastavili put. Kratko zaustavljanje na odmorištu Krka ostavilo je fotografski zapis o ljepoti naše Domovine, ali i o ljepoti zajedništva. Upravo su to vrednote koje su Stepincu svijetlile u srcu i koje su, u ovo korizmeno jutro, čekale da zagriju srca onih koji su krenuli njegovim putem.

Nakon ugodne vožnje zakoračali smo na tlo župe Krašić gdje je Stepinac kao zatočeni zagrebački nadbiskup i kardinal često šetao s časoslovom u ruci. Kao dobar domaćin dočekao nas je župnik Dragutin Kučan. Lijepo je bilo biti ispred crkve Presvetog Trojstva u koju je Stepinac dolazio kao dječak, ali i u kojoj je propovijedao. Sve riječi koje je župnik o Blaženiku izgovarao, vjeroučenici su glavom potvrđivali, ali ovaj put pogledom na prostor kojim je Stepinac hodio i odakle je slao svoje poruke. Euharistijsko slavlje predvodio je don Ivan Čotić - voditelj pobjedničke ekipe. U nadahnutoj propovijedi pozvao je sve na poniznost koju je Stepinac živio do kraja. Nakon misnog slavlja posjetili smo spomen-muzej koji sadrži vrijedne predmete poput oltara na kojem je Stepinac slavio misu u dane kad nije mogao odlaziti u crkvu, kreveta na kojem je umro, radnog stola i pisaćeg stroja na kojem je pisao brojna pisma i misli poput one „Imati i držati se dragog Isusa, onda sve biva lako!“ Vođeni tom mišlju napustili smo prostor kojeg je Stepinac nazivao „raj na zemlji“ i nakon obilaska rodne kuće obitelji Stepinac u Brezariću krenuli prema Zagrebu.

Posjet muzeju i gledanje dokumentarnog filma „Moja je savjest čista“, iznova je otkrivao Stepinčevu nepokolebljivu vjernost prema Isusu Kristu i goruću ljubav za Crkvu. Na Stepinčevom grobu u katedrali osjetili smo snagu rečenice nadbiskupa zagrebačkog Franje Kuharića: „S njegovim grobom postaje jača zemlja u kojoj počiva.“ U tišini i sabranosti svatko je uputio svoje molitve sjećajući se zadnjih Stepinčevih riječi i njegovog svjetla vjere. Sa željom da se i naša vjera pretvori u nebesko svjetlo koje će nas u ove korizmene dane nositi prema Uskrsnuću i u kojem ćemo se prepoznati kao braća i sestre, krenuli smo svojim domovima.