2017-05-17 21:52:49 Mijina pjesma objavljena u zbirci "Kako ča zvoni va Žminje" Mia Burić iz 5. b razreda sada ima svoju prvu objavljenu pjesmu! Nakon provedenog natječaja "Di ča slaje zvoni" odabrani su najbolji radovi i objavljeni u zbirci "Kako ča zvoni va Žminje" u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Žminj. Na literarni natječaj u Žminj je pristiglo više od 140 radova i mlada kostrenska pjesnikinja za svoju je pjesmu dobila veliko priznanje time što je odabrana i objavljena njezina pjesma. Mia je sa svojom mentoricom Inom Randić Đorđević 13. svibnja 2017. pozvana na 48. Sabor čakavskoga pjesništva i svoju je pjesmu recitirala "zad kaštela" Čakavske kuće u Žminju. Posebno iznenađenje predstavljala je odluka stručnog žirija da se pjesmi "Boće" dodijeli pohvalnica kojom se potiče kreativno pisanje i stvaranje na domaćem izričaju. Uz dva nastupa, jedan u redovnom i drugi u revijalnom dijelu programa, Mia će zacijelo pamtiti 48. Sabor čakavskog pjesništva i po druženju s legendarnim Mladenom Kušecom koji je proveo zanimljivu radionicu s nagrađenim i pohvaljenim učenicima. Dok je veliki književnik djeci otkrivao svjetove mašte, mentori su sudjelovali na radionici Dinke Juričić pod nazivom "Medijsko ovčarstvo". Uz podršku obitelji, prijatelja i mentorice Mia je izvanrednom pjesmom i dirljivim nastupom pokazala kako je ovo tek prva objavljena pjesma te da od nje možemo očekivati iznimne književne ostvaraje. Svečano podizanje zastave
U hladu ladonje Mia već stvara nešto novo.
Kreativnost Mia pokazuje i u fotografiji.
Pohvaljeni i nagrađeni učenici
Bard hrvatske književnosti za djecu Mladen Kušec u ugodnom razgovoru s Mijom tijekom kojeg je Miji napisao posvetu, a u pozadini je predsjednica Katedre Čakavskog sabora Žminj - Kristina Mijandrušić Ladavac.
"Hvala Ti Mia na svemu što sam čuo! prijatelj Mladen Kušec"
Mijina podrška u Žminju: prijatelji iz Svetvinčenta, mama i nona
Pohvalnica, zbornik, cvijeće - povratak u Kostrenu s darovima I za kraj: uživajte u pjesmi "Boće" Mije Burić. BOĆE Va moje konobe našla san boće od mojeg pranonića.
Tuliko san se razveselila ma i ku suzicu prolila.
Na boćarije su vavek igrali, zijali, kričali i rukamin mahali.
Tu se jilo, pilo, kantalo i do škurega ostalo.
Ma njega više ni; ni ni smeha ni kanta.
Samo stare ruzinave boće va konobe spe i kad ih gjedan kot da mi se smeju! |
Osnovna škola Kostrena |