Sanela je rekla:“ Radionice koje sam održala u Osnovnoj školi kralja Tomislava bile su u svrhu postizanja pozitivne slike o sebi. Provedene su na uzorku od četiri učenika 5. i 6. razreda. Učenici Helena Neziraj, Marija Štuka, Davor Hlavati i Matej Makov su bili vrlo hrabri i susretljivi te mi tako omogućili da uspješno provedem sve osmišljene zadatke. I naravno moje kolegice Katarina Mandić i Katarina Brodar te defektologinja Martina Martinov i asistentica Valerija Koprivnjak.

Održane su tri radionice. Svaka se sastojala od tri podzadatka i ledolomca. Ledolomci su služili za bolje upoznavanje i opuštanje kako bi ostali zadaci bili što bolje odrađeni. U ostalim aktivnostima smo crtali, pisali, plesali, ali nadasve, odlično se zabavili i mnogo toga naučili jedni o drugima.

Uspostavili smo lijepu komunikaciju što je izuzetno bitno za suradnju.

Njihovi crteži su prikazivali sliku kako se vide sada i kako se vide u budućnosti. Iz tih crteža se moglo vidjeti koliko je njihova slika, koju imaju sada, pozitivna ili negativna i bili su smjernica za ostale zadatke.

Na kraju smo izradili jedan zajednički plakat sa svim njihovim radovima koje su izradili tijekom radionica.

Takve radionice su vrlo bitne jer mogu pomoći učitelju da bolje upozna svoje učenike te da se i učenici međusobno bolje upoznaju. Na taj način se stvara ugodno okruženje u samom razredu. Mišljenje o sebi gradimo cijeli život i ono utječe na naše ponašanje. Zato je vrlo bitno hoće li taj utjecaj biti pozitivan ili negativan. Meni je to bilo jedno prekrasno iskustvo u kojem sam mnogo toga naučila i stekla neke nove kompetencije koje će mi pomoći u budućnosti. Rado bih ponovila takvo druženje i zahvalila bih se profesorici Đurđici Mašić , defektologinji Martini Martinov i ravnateljici  Vlatki Zahirović koje su mi omogućile da održim radionice na temelju kojih ću, nadam se, uspješno napisati svoj završni rad.“