Učenici 6.d razreda i razrednica Đurđica Mašić priredili su mali prigodni program u kojem su sudjelovale učenice Roberta Zahirović, Dora Hanižjar i Josipa Smrček.

Pročitale su pjesme o svetom Nikoli i o tome kako je nastala legenda  o svetom Nikoli i o Djedu Božićnjaku ili Djedu Mrazu. Na kraju programa mali vrijedni humanitarci nisu dobili šibe od svetog Nikole, već su dobili prigodne poklone od sv. Nikole i Djeda Božićnjaka zato što su bili dobri, učili i svojim humanitarnim radom pomagali ljudima u potrebi.

Doznali smo…
Sveti Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata,farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika,otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomen dan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

LEGENDA O SVETOM  NIKOLI

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je  carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se  noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:
A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest. Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i  Djeda Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

LEGENDA  O DJEDU  BOŽIĆNJAKU ILI DJEDU MRAZU

Djed  Božičnjak ili Djed Mraz je dobri djedica, debeljuškast, dugačke bijele brade. On svake godine daruje dobru djecu svijeta. Obučen je u crveno odijelo i ima na glavi crvenu kapu. On nosi naočale da može bolje vidjeti darove dok ih vadi iz svoje velike vreće. Djed Božičnjak u noći s Badnjaka na Božić, dok dobra djeca spavaju, darove spušta kroz dimnjake ili tiho ulazi kroz prozor i darove ostavlja ispod bora.
Ako se jako, jako pažljivo sluša, može se čuti Djedov smijeh; Ho-ho-ho...

Djed Božičnjak živi u Finskoj, na brdu Korvatunturi u pokrajini Laponiji, tamo gdje je jednaka udaljenost do svih mjesta na svijetu.
Dolina u kojoj je smješteno selo Djeda Božićnjaka ima oblik uha, pa tako Djed Božićnjak može slušati svu djecu svijeta.

Kažu još da u selu Djeda Božićnjaka postoji tvornica igračaka, a u pakiranju igračaka djedu pomaže njegova supruga Mouri (Baka Mraz), patuljci Uuras, Puhku i Puolukka, vilenjaci, sob Rudolf i drugi.

Dokazano je da na koju god adresu se piše dobrom djedici, on će to pismo i dobiti, a to je zato što mu pomažu Baka Mraz, patuljci, vilenjaci i dobra djeca koja žive u blizini sela Djeda Božićnjaka.

Osim Bake Mraz i patuljaka, djedici pomaže i devet vjernih sobova koji vuku njegova kola i lete s njim oko svijeta. Najpoznatiji njegov sob je Rudolf kojega ćete prepoznati, ako ih slučajno ugledate dok prelijeću vaše mjesto, po crvenom nosu.