U subotu,14.studenog 2009.godine, učenici osmih razreda Osnovne škole kralja Tomislava iz Našica krenuli su na svoje dugo iščekivano putovanje u Vukovar. Na tom našem putovanju pratila nas je skupina nastavnika. Nakon što smo se svi smjestili u autobuse, putovanje je moglo početi. Svrha ovog putovanja bila je  da naučimo i shvatimo sve što ne bismo mogli doživjeti čitajući knjige te da saznamo nešto više o našem gradu heroju-Vukovaru.

Vodiči, koji su cijelo vrijeme bili uz nas, trudili su se da shvatimo Vukovar kao grad kojemu smo dužni našu slobodu. Prvo naše odredište u Vukovaru bilo je „groblje tenkova“gdje smo uz izloženi tenk mogli vidjeti i spomenik Blage Zadre.

Kako bismo bolje razumjeli što se događalo na bojišnici u Vukovaru, naši nastavnici su se potrudili dovesti nam jednog od preživjelih branitelja Domovinskog rata koji nam je ispričao svoju sjetnu priču i priče mnogih svojih poginulih suboraca.

Razmišljajući o priči tog branitelja, nastavili smo svoj put prema vukovarskoj bolnici. Ono što sam vidjela u bolnici ostavilo je dojam na meni. Prolaskom kroz bolničke hodnike primijetila sam malu prostoriju s krevetima gdje su  nekad bili bolesnici,a danas su na njihovim mjestima gipsane lutke.

  Iz te prostorije krenuli smo prema crvenoj sobi gdje su se izmjenjivala imena poginulih. Nakon detaljnog obilaska bolnice vratili smo se u svoje autobuse i zaputili se prema Ovčari. Prvo što smo posjetili ondje je bio Spomen dom koji nas je sve očarao. U njegovoj „tami“ svjetlošću su se isticale slike stradalih osoba.

Osim spomen doma, na Ovčari smo još posjetili spomenik kod kojeg smo se pomolili.

Za mene je Memorijalno groblje bilo vrhunac dana. Pri ulasku na groblje smo se susreli s Hrvatskom nogometnom reprezentacijom, a neki su se čak i fotografirali s njima. Vukovarsko groblje smatram jednim od ljepših u Hrvatskoj, zbog toga što ima neke posebnosti kao što je preko 900 bijelih križeva koji predstavljaju poginule osobe i kameni spomenik u kojemu gori vječni plamen za duše branitelja.

Prije polaska kući vodič nas je odveo u vojarnu gdje smo imali priliku vidjeti različite primjerke tenkova, oklopnih vozila,brodova te zrakoplova.

No, ipak,u najljepšem sjećanju će mi ostati groblje jer sam tokom ovog dana shvatila koliko je ljudi samo u Vukovaru poginulo i koliko ih je dalo život za san o slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj u kakvoj ja danas živim, te zbog toga osjećam veliku zahvalnost prema njima i mislim da im se mogu odužiti tako da nikada ne zaboravim herojski grad- Vukovar.