Dora Hanižjar predstavnica razreda i Emanuela Tudja, vodile su program, u uvodnom dijelu Dora je objasnila da smo mi mali humanitarci, ekolozi i borci protiv nasilja.

Emanuela je rekla da je povod ovoj posjeti bilo međugeneracijsko zbližavanje najstarijih i najmlađih predstavnika našeg društva.

Zajedno sa stanarima doma podijelili su jedan svečani trenutak, iako malo u zakašnjenju, svi prisutni čestitali su rođendan najstarijem članu doma – Stjepanu Vidakoviću iz Valenovca, koji je navršio 95 godina i 4 mjeseca.

 Njemu i najstarijoj Našičanki doma Ani Mijušković, koja je navršila 87 godina, učenici Dora i Matej darovali su torte i poželjeli im još da dugo, dugo požive,

a učenici su svim ostalim članovima doma poklonili prigodne poklone, povodom božićnih i novogodišnjih blagdana.

 Katarina, Matej i Ivana su darivali vlasnike, u mali znak pažnje poklonili su im cvijeće, sliku s motivom konja koju je nacrtala likovno nadarena učenica 7.d razreda Ivana Keglević i eko sok od jabuke.

13. slika

Emanuela je izrecitirala pjesmu „Balada iz predgrađa“ od Dobriše Cesarića.

Učenici 7.d razreda su potom otpjevali pjesme: Minka, Pikuša, Čujem ritam uz pratnju akustične gitare učitelja glazbene kulture Dubravka Pernickog,

 a  pjesme Letovanić, Vesela je šokadija i Sretan Božić  mali zbor otpjevao je uz pratnju školskog benda, učenika iz 5.a razreda, u sastavu: Nikola Čeme, Filip Kon, Luka Čatić i učitelj Pernicki.

  Razveselili su sve prisutne, a neki od nazočnih su počeli pjevušiti s učenicima.

Učenik 7.a razreda Karlo Vulić je otpjevao i odsvirao na akustičnoj gitari pjesme „Amnesia“ i „ Just Be Your Man“.

Na kraju programa učenici su zajedno  s vjeroučiteljicom otpjevali pjesmu „ Visom leteć ptice male“.

Nakon glazbenog programa vlasnici doma bračni par Kristina i Mario Kovačević bili su oduševljeni programom. Zahvalili su im na posjeti, te su ih pozvali da zajedno sa svima, degustiraju domaće gužvare i sok. Dok su učenici uživali u slasnim kolačima, pridružili su se štićenicima doma u razgovoru i smijehu.

Dora Hanižjar, intervjuirala je najstarijeg člana, a ovdje vam donosimo neke odgovore.

Gospodin Stjepan Vidaković rođen je 20.8.1919. godine u Lipicama, općina Brinje u Lici. Imao je tri brata i sestru. Bio je oženjen, ima sina i kćer. Kao dijete došao je u Feričance gdje je završio osnovnu školu, a građansku u Đurđenovcu. Po zanimanju je poljoprivrednik, a radio je i u šumi.  Pet godina je radio ljeti na žetvi  kod grofa Pejačevića na Šipovcu. Bio je jedan od inicijatora za izgradnju ceste i putova od Valenovca do Feričanaca. Na pitanje koje jelo i piće je najviše volio u mladosti, kratko i jasno je rekao – palenta za doručak s mlijekom i pečena janjetina i ponekad u društvu popio je dobru rakiju. Dok je bio mlad aktivno se bavio nogometom, nastupao je za  Nogometni  klub Mladost iz Valenovca. Najdraža pjesma, koju nam je i otpjevao zove se – Pastirče mlado. Najzanimljivije štivo za čitanje su mu povijesne knjige, Biblija, novine 24 sata, Večernji list… U domu, ponekad pogleda TV i prošeta se, ode u crkvu koja se nalazi preko puta doma, a često ide u crkvu u Feričance  kod velečasnog Vicka Obradovića ili leži u domu i odmara se.  Na pitanje koja mu tajna dugovječnosti, odgovor je bio – puno sam radio u polju i u šumi, kretao se i zdravo se hranio.

Na kraju nas je pozdravio gospodin Stjepan Vidaković, zahvalio što smo došli čestitati Božić i Novu godinu  i zaželio nam sretne blagdane, a mi smo rekli gospodinu Stjepanu da ćemo doći ga posjetiti  na njegov 100 rođendan.

Nakon završenog intervjua, učenici, zajedno s profesorima  zahvalili su se svima, na toploj dobrodošlici, te im poželjeli puno zdravlja i sreće u novoj godini. S osmijehom na licima, uputili su se ka izlazu. S velikom željom i motivacijom da isti susret ponovimo i nagodinu.

Ovom prilikom, posebno bi se voljeli zahvaliti učitelju Dubravku Pernickom i školskom bendu,

učiteljici vjeronauka Gordani Cvijetović  što su sudjelovali u programu,

zapovjedniku JVP Našice  Saši Ljubljanoviću, vatrogascima  Marijanu Gajskom i Silviju Vukoviću, Mihovilu Mašiću za prijevoz

i sponzorima obitelji Marici Jug iz Nize za eko sokove, gospodinu Rajku Kusturiću za eko jabuke i obitelji Mašić.