Krenuli smo u osam sati i nakon sat i pol vremena ugodne i zabavne vožnje stigli smo do lijepo uređene eko kuće gdje su nas dočekali ljubazni stručni voditelji. Odmah smo krenuli u kraći obilazak imanja i odslušali kraće uvodno predavanje. Nakon toga smo podijeljeni u dvije skupine. Jedna je skupina krenula u prostoriju u kojoj smo slušali poučno predavanje o rijekama dunavskoga slijeva. Predavanje je popraćeno slikokazom pa smo lako zapamtili kako se zapravo nalazimo na vrlo vrijednom vlažnom staništu koje je pravi rasadnik biološke raznolikosti, staništa ptica i drugih  životinjskih i biljnih vrsta kao i mrijestilišta riba. Naučili smo i to da je za močvarna staništa jako bitna činjenica da su ona prirodna obrana od poplava i da su to prirodne „brane“ koje zadržavaju vodu da se ne prelijeva u krajeve gdje je koncentracija stanovništva veća. Na taj su način močvarna staništa znatno bolja rješenja od umjetnih postupaka kanaliziranja rijeka koja su dovela do toga da močvarna staništa postanu najugroženiji ekološki sustavi zbog njihova isušivanja.

 Nakon ovoga predavanja kratko smo se okrijepili i krenuli, šumskom stazom, u nova istraživanja. Vodič nam je objasnio kako su ljudi prije ovdje živjeli i kako je Zlatna Greda zapravo pustara gdje je i prije živjelo samo nekoliko stanovnika tako da tim prostorom i danas nesmetano šeću jeleni, veprovi i ostale šumske životinje. Budući da smo mi bili bučni, vjerojatno su i oni pobjegli, ali smo putem vidjeli mnoge životinjske tragove. Na početku obilaska šume dobili smo i radne listiće koje smo s lakoćom riješili jer sve što smo čuli od vodiča, odmah smo i vidjeli.

 Poslije obilaska šume, vratili smo se u kuću gdje nas je dočekao ručak, a nakon kratkoga odmora organizirane su sportske igre i natjecanja među razredima. Jedni su igrali nogomet, drugi potezali uže, treći skakali u vreći… Neki vozili bicikle, a neki se penjali po poligonu koji čini adrenalinski park.

 Vrijeme je proletjelo i umorni, ali zadovoljni i obogaćeni novim znanjima i iskustvima, krenuli smo našim kućama. 

Tekst: Adam i Josip Zebić

Fotografije: Đurđica Mašić