Mjesto se nalazi u Nacionalnom parku Niske Tatre na nadmorskoj visini od 960 m.  

Škola u prirodi odvijala se u pansionu Zornička u organizaciji Ministarstva školstva, znanosti, istraživanja i sporta Republike Slovačke u suradnji s Metodičkim centrom Univerziteta Mateja Bela u Banskoj Bystrici, a uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja  Republike Hrvatske. Sve aktivnosti u vezi s ovim oblikom nastave za slovačku nacionalnu manjinu koordinirao je Slovački centar za kulturu Našice u dogovoru s osnovnim školama sudionicima.

U Školi u prirodi sudjelovalo je ukupno 42 učenika iz Jelisavca, Lipovljana, Banove Jaruge, Nove Bukovice, Iloka, Jurjevca i Josipovca Punitovačkoga s učiteljicama Majom Kanđera, Boženom Dasović, Jelenom Dejanović i Anom Marošević. Družili su se sa svojim vršnjacima sudionicima iz Poljske s kojima su rješavali razne edukativne zadatke i igrali različite sportske igre u natjecateljskim timovima.

Osnovna je pedagoška koncepcija ove ljetne škole bila upotreba alternativnih elemenata u učenju slovačkoga jezika, poticanje interakcije među djecom iz raznih sredina i različitih dobnih skupina te poticanje komunikacije na slovačkom materinskom jeziku. Dio obrazovnog programa ove škole bili su i edukativni izleti u obližnja mjesta, u glavni grad središnje Slovačke Bansku Bystricu, u seoski muzej Kalište, posjet starom Oravskom dvorcu iz 13. stoljeća, obilazak rudarskog naselja Špania dolina, razgledavanje Slaničkog otoka i mnoge druge.

Kroz kreativne radionice, različite sportske, glazbene i scenske aktivnosti djeca su usavršavala svoje znanje slovačkog jezika i kulture koje su popratili svakidašnjim dječjim zapisnikom. Školu u prirodi vodilo je stručno pedagoško osoblje, odgojitelji, učitelji i djelatnici UMB-a u Banskoj Bystrici pod vodstvom ph.dr. Zuzane Drugove, mgr. Jane Hrťane te ph.dr. i mgr. Jane Raffay.

Dan prije povratka kući učenici iz Hrvatske priredili su raznolik program kojim su predstavili svoju zemlju svim sudionicima ove ljetne Škole u prirodi. Učenici naše škole otpjevali su i otplesali hrvatsku narodnu pjesmu Tekla voda Karašica, predstavili hrvatski instrument tamburicu, recitirali recitacije naučene u svojim školama te otpjevali atraktivnu navijačku pjesmu Igraj moja Hrvatska.

Kao i svake godine u Školi u prirodi,  rastanak od novih prijatelja bio je vrlo emotivan, ali pun nade u ponovno zajedničko druženje na nekom sličnom obliku usavršavanja u znanju slovačkog jezika i kulure.

Ana Marošević