Boravili su u mjestu Tatranske Matliare u hotelu SOREA Hutnik gdje su ujedno imali  smještaj i učionice, sportsku dvoranu, bazen za kupanje i plivanje, te dvoranu za kulturne i društvene aktivnosti, koje su koristili svaki dan. Sve se to nalazilo u tihoj i prekrasnoj sredini Visokih Tatri  u podnožju vrha Lomnicky štit, na kojem se nalazi metereološka stanica, a nedaleko od poznatog turističkog mjesta Tatranska Lomnica.

Pored naših učenika Školu u prirodi su pohodila djeca iz Osijeka, Iloka, Jelisavca, Josipovca, Lipovljana, Zdenaca i Soljana koja uče slovački jezik i kulturu u svojim školama, sveukupno  pedesetak učenika i četiri učitelja.

Organizatori i pokrovitelji su bili Sekcija za međunarodnu suradnju Ministarstva školstva u Slovačkoj, Ministarstvo znanosti, športa i obrazovanja Zagreb, te Savez Slovaka u Republici Hrvatskoj.

Školu u prirodi je vodila  profesorica s dugogodišnjim pedagoškim iskustvom s inozemnim Slovacima i osobama slovačkog porijekla Mgr Anita Murgašova s Univerziteta Mateja Bela u Banskoj Bystrici uz stručnu pomoć učitelja i profesora  pojedinih predmeta.

Ona je isplanirala program s raznoraznim i korisnim aktivnostima, tako da je  od 8:00 do 12:00 sati bilo učenje predmeta  kao npr. slovački jezik, geografija, povijest, likovni, tjelesni, glazbeni i to u parku pored hotela, a od 14:00 do 18:00 sati sportske igre i natjecanja  kao što su  odbojka, nogomet, košarka, plivanje, preskakanje užeta i slično. Djevojčicama je bilo vrlo zanimljivo kad se vježbao pilates i aerobik, a dječacima uglavnom sportsko natjecanje s učenicima iz Poljske u košarci i nogometu. Svi su aktivno sudjelovali u svim vrstama rada. 

Djeca su uživala u druženju sa svojim vršnjacima iz ostalih mjesta naše zemlje kao i s isto toliko učenika iz Poljske, te stekli nove prijatelje i poznanstva, a ponešto su naučili i o njihovom načinu života u školi. Primjerice u Slovačkoj je devet razreda osnovne škole, ocjenjuje se tako da je jedinica najbolja ocjena, a petica najgora, dok u Poljskoj se ocjenjuje od 1 do 6.

Od prirodnih ljepota smo posjetili Tatranski narodni park TANAP gdje smo u muzeju vidjeli preparirane životinje (izgledale su kao prave-medvjed, srne, jeleni, orao, sokol, vidra, roda, divokoza  i druge), a u kino-dvorani smo pogledali film o postanku planinskog masiva Visoke i Niske Tatre, te doznali da su ih prvi nastanili pastiri tzv. valasi.

Posjetili smo spilju Belianska jaskyna, koja je fascinantna svojom veličinom i bogatstvom stalaktita i stalagmita, jezercima kao i spiljskim dvoranama u kojima je besprijekorna akustika.

Vidjeli smo u susjednom gradiću Kežmarok srednjovjekovnu arhitekturu starih crkava, knjižnicu s inkunabulima, dvorac srednjeg vijeka s intrigantnom poviješću te obišli slikovite ulice sa starim zanatima. Tako smo vidjeli prave kovače, lončare, čipkare, lutkare, sokolare ( treneri ptica sokola i orlova) i glumce obučene u starinske odore koji su nam dočarali stari način života. Osobiti su nas se dojmili bubnjari koji su izgledali kao mušketiri.

Iskoristili smo i lijepo ljetno planinsko sunčano vrijeme za planinarenje po obližnjim stazama prema vrhovima, koji su se protezali do oblaka, berući usput  šumske jagode i borovnice uz  zvukove žuborećega potoka. Imali smo sreću da nismo susreli medvjede, koji su uglavnom noću bili jako aktivni u šetnji okolo hotela, jer su se posljednjih godina mnogo namnožili, kako kažu mještani, zbog njihove zaštićenosti.

U nezaobilaznom mjestu Tatranska Lomnica učenici su kupili suvenire svojima najbližima, od kojih se posebno  ističe  ukrasna sjekirica tzv. valaška, a zanimljivo je bilo kovano zvonce za ovce.

Što se tiče hrane bilo je vrlo neobično kad smo uz glavno jelo dobili slatku salatu ili kompot ili ribanu mrkvu s ribanom jabukom pomiješano  sa šećerom,  ali zato slatki jogurti za užinu su bili delikatesni.

Zadnji dan našeg boravka učenici su kvizom i kratkom priredbom pokazali što su tijekom boravka  naučili, a domaćinima su se predstavili i s prepoznatljivim hrvatskim pjesmama kao i kratkim humorističkim igrokazom.

Djeca su stekla nova iskustva, nove doživljaje i nova prijateljstva. Pri odlasku kući je zato bilo nekima teško  rastati se, a pojavile su se i suze, no pomisao na internetske  veze i razmjena adresa i mobitela ih je utješila da će se još nekada sresti.

Zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli da uspješno realiziramo  Školu u prirodi u Slovačkoj republici.                                                                            

Aktivnosti i doživljaje u Školi u prirodi će najvjernije dočarati naše fotografije iz Slovačke: