Učenici 6.c i 6.d razreda OŠ kralja Tomislava s profesoricom hrvatskog jezika Vesnom Kovačević-Tomić i profesorima povijesti Dinkom Subjakom i Ksenijom Firšt posjetili su 5. i 6. listopada Crkvu sv. Antuna Padovanskog u Našicama.

Kroz crkvu, samostan i muzej proveo ih je fratar Antun (poznatiji kao Toni) koji je učenicima na zanimljiv način pričao o nastanku i djelovanju svećeničkih redova te životu u samostanu u srednjem vijeku, ali i o povijesti same Crkve sv. Antuna i Našica.

Nažalost, pristup samostanskoj knjižnici trenutno nije moguć te učenici nisu imali prilike vidjeti inkunabule, prve tiskane knjige koje samostan vrlo brižno čuva.  U našičkom samostanu čuva ih se čak deset.

Učenike je najviše zanimao muzej u kojem se nalaze mnogi zanimljivi izlošci vezani uz povijest crkve i život svećenika u samostanu te su imali brojna pitanja na koja je fratar Toni strpljivo i iscrpno odgovarao. Neke izloške su učenici smjeli i dodirnuti, pa čak i isprobati.

Fratar Toni je učenicima pokazao i dio samostana inače zatvoren za javnost u kojem je ženama pristup zabranjen, a gdje se nalaze njihove privatne sobe pa su tako učenici dobili kratak uvid u njihovu svakodnevicu.

Integrirana nastava povijesti i hrvatskoga jezika, provedena u našičkoj crkvi, bila je učenicima zanimljiva i sadržajna. Osim što su naučili puno novih podataka iz povijesti, svojim su očima mogli vidjeti gdje i kako svećenici žive te usporediti sadašnji način života sa srednjovjekovnim.

Ksenija Firšt, prof.

Posjet našičkoj crkvi i samostanu

(osvrt)

U utorak 5. listopada 2010. godine (na sam Dan učitelja) posjetili smo našičku crkvu kako bismo doznali što više o njenoj povijesti. Iako je padala kiša, to nas nije spriječilo da krenemo na put.

Čim smo došli u crkvu, dočekao nas je nasmijani fra Antun. Sjeli smo na prednje stolice i on nam je počeo pričati o svetom Franji. Mislim da je čudesno to kako Bog odabire ljude koje mi nikada ne bismo odabrali. Sv. Franjo bio je vitez koji je doživio obraćenje. Kasnije se po njemu nazvao crkveni red franjevaca, kojemu i fra Antun pripada.

Poslije smo otišli u razgledavanje muzeja, no nažalost nismo mogli vidjeti inkunabule, prve tiskane knjige na svijetu, jer su premještene kako se ne bi oštetile.

Ja, kakve su tamo stvari bile! Različiti kaleži, crkvene odore, stara oltarna ograda. Najviše me začudio davno zapisan redoslijed dnevnih poslova, kojega sam vidjela u maloj sobi koju smo posjetili. Na njemu je pisalo kako su se u prošlosti svećenici morali ustajati čak u 4,30 sati. Fra Antun nam je pokazao i jednu svećeničku kapicu, koju su nosili svećenici. Pokraj toga stajao je stroj za izradu hostija, no fra Antun je naglasio kako se hostije više ne rade ručno, već pomoću modernih strojeva. Posjetili smo i uzak prostor, na kojem su nekad Pejačevići slušali misu.

Šaljivi fra Antun uveo nas je i u samostan, točnije u svoju sobu. Iako je soba malena, u nju su stale mnoge zanimljive stvari, poput gitare i knjiga koje fra Antun drži na polici i često ih čita. Proveo nas je kroz cijeli samostan, koji je uistinu ogroman. Rekao nam je i jednu zanimljivost. Naime, nekad su svi fratri koristili jedan WC.

Našem zanimljivom razgledavanju brzo je došao kraj. Nadam se da će mi fra Antunove riječi zauvijek ostati u sjećanju. Mislim da se na ovakav način može puno toga naučiti jer znam da sam danas ja puno toga naučila.

Ivona Gašparić, 6. c