„ Povelja humanosti“ Osječko – baranjske županije dodijeljena je 6.e razredu OŠ kralja Tomislava Našice u 2009./2010. godini za organiziranje akcija i aktivnosti pružanja ljudske pomoći. U obrazloženju dobivenog priznanja stoji:

    „U žurbi dostizanja svojih životnih ciljeva, materijalnih dobara i koristi, statusa i karijere, pritisnuti problemima, u kroničnom nedostatku vremena, ali volje, u sve ubrzanijem ritmu svakodnevnice u nastojanju da pohvata sve niti koje mu je život tako nemilosrdno porazbacao, čovjek zaboravlja na susjeda, prijatelja pa čak i obitelji svoju, zaboravlja na svoju odgovornost prema njima i zajednici iz koje je ponikao i kojoj nedjeljivo pripada. No, svijet zasnovan na suživotu jednog čovjeka pored drugoga umjesto radosti življenja i zajedničkog stvaranja u životnoj ljudskoj zajednici, ne može napredovati, ali ni opstati. Živjeti s drugima, a ne pored drugih, dakako, zahtijeva i odricanja.

   Svjesna  ovih činjenica, nastavnica Đurđica Mašić sa svojim razredom iz našičke Osnovne škole kralja Tomislava odlučila je djelovati, jer humanost ne znači misliti lijepe misli i izricati lijepo sročene rečenice o ljubavi prema bližnjem. Humanost znači htjeti i djelovati. Humanost je način življenja i sustav vrijednosti, ona je stav prema životu i drugim ljudima koji nas okružuju. Ona jest i mora biti dio svakoga od nas u svakom danu koji živimo na ovom planetu.

   Već dvije godine zaredom Antonio, Matko, Ena, Lucija, Sara, Mislav, Miroslav, Domagoj, Jelena, Stjepan, Ivona, Neomi, Laura, Marina, Matija, Teotim, Petar, Valentina, Matej, Andrea, Ana, Ivona, Mihael, Ivan, Monika, i Maria u svom 5-om, a potom i 6-om razredu pokreću, organiziraju i sudjeluju u humanitarnim akcijama koje, s obzirom na njihovu brojnost, prestaju biti samo akcije i postaju način svakodnevnog življenja. Da bismo bili humani ne moramo biti odrasli, ne moramo imati puno novaca, ne moramo biti geniji. „Željeli smo kao djeca pomoći makar malo koliko smo mi u mogućnosti da nekome uljepšamo i olakšamo život, kako bi bolje i sretnije živjeli i da netko barem malo misli na bolesne, nemoćne, kojima je potrebna ljubav, nježnost i toplina doma. Svejedno da li su to odrasli, djeca, sportaši ili napuštene životinje“ ističu mali humanitarci.Prikupljaju materijalnu pomoć za liječenje bolesne djece, za djecu s posebnim potrebama, starije i siromašne sugrađane, stradalu stolnotenisačicu, ali i siromašnu djecu Ruande, potresom stradale na Haitiju, pa čak i stanovnike ZOO vrta u Markovcu Našičkom i napuštene pse u azilu u Razbojištu. Darivaju i druže se s djecom s posebnim potrebama u Đurđenovcu, dijele suze osamljene starice iznenađene što još netko misli na stare i napuštene, preuzimaju kumstvo nad malom Indijankom iz Ecuadora.

     Njihove materijalne mogućnosti su skromne. No, to nadomještaju predanim angažmanom u prikupljanju sredstava odričući se vlastita džeparca i akcija prodaje licitarskih srca i adventskih vijenaca koje sami izrađuju, kućica za ptice uz pomoć svojih roditelja, prikupljenog starog papira i odbačenih plastičnih boca, animirajući i vlastite roditelje i trgovačka društva u prikupljanju humanitarne pomoći.

     „Pomaganje potrebitima jedna je od najljepših stvari. Naš razred se jako trudi napraviti neko dobro djelo i pomoć onima koji su u potrebi. Želja nam je probuditi osjećaj humanosti i korisnosti za ostvarenje plemenitih ciljeva, kako kod ostalih učenika u školi, tako i kod ostalih sugrađana. Naš je najveći cilj zapravo pridobiti ljude i zbližiti zajednicu. Iskreno se nadamo da smo našim akcijama uspjeli osvojiti srca i povjerenje ljudi“ – ističe ovaj razred spreman preuzeti svoj dio odgovornosti za budućnost čovječanstva. Pokrećući druge, oni prestaju biti samo animatori i promotori, oni postaju i savjest društva u kojem žive.

    Antonio, Matko, Ena, Lucija, Sara, Mislav, Miroslav, Domagoj, Jelena, Stjepan, Ivona, Neomi, Laura, Marina, Matija, Teotim, Petar, Valentina, Matej, Andrea, Ana, Ivona, Mihael, Ivan, Monika, i Maria predvođeni svojom razrednicom Đurđicom Mašić razvijajući vlastitu plemenitost i ljudske odnose zasnovane na razumijevanju, solidarnosti i toplini ljudskog srca predstavljaju zalog budućnosti ove sredine. Stoga im Osječko – baranjska županija dodjeljuje svoju „ Povelju humanosti“.

    Nakon zajedničkog slikanja s dožupanom Željkom Kraljičakom i  ravnateljicom Blaženkom Kapetanović, Ivona Farkaš  je dožupanu Željku Kraljičaku predala  sliku s humanitarne prodajne akcije povodom Dana kruha i Dana  zahvalnosti plodova zemlje za bolesnu Irenu Grgić iz Vukojevaca koja boluje od multiple skleroze, novac joj je potreban za operaciju krvnih žila  koja se radi u inozemstvu u Kliničkoj bolnici u Sloveniji.   

   Sretne i ponosne učenike i učiteljicu ravnateljica Blaženka Kapetanović poslije svečanosti počastila je zajedničkim objedom.

   Zahvaljujemo se zapovjedniku DVD –a Našice Zvonku Ljubljanoviću koji nam je omogućio prijevoz, također vozačima vatrogascima Hrvoju Divljanoviću i Viktoru Lončariću koji su nas vozili.