Udruga je na natječaju od MOBS-a dobila potrebne materijale za rad te od nedavno pokrenula radionicu za djecu i mlade s posebnim potrebama. Radionice se održavaju svake subote, u vrijeme od 17 do 19 sati u prostorijama vjeronaučne učionice u našičkoj crkvi. Na radionicu dolaze djeca i mladi s hendikepom, zajedno sa svojim roditeljima, ponekad bez njih. Namjera je kroz igru i razne didaktičke vježbe ostvarivati svoje potencijale. Važno je da se roditelji međusobno druže kako bi podijelili iskustva, a djeca uz pomoć stručnih osoba bila usmjerena pri što boljem ostvarenju zadataka. Na radionicama se trenutno izrađuju božićne čestitke i ukrasi pa se djeca i mladi međusobno druže što je vrlo važno i za njihovu socijalizaciju.

Posebne potrebe djece su raspoređene od lakših do jako izraženih te od onih kratkotrajnih do doživotnih. Uključivanje djece s posebnim potrebama je važan društveni zadatak. Roditelji su ti koji svoju djecu uče prvim iskustvima i mogućnostima za razvoj te u nekoj vrsti partnerskog odnosa sudjeluju s ostalim stručnim osobama koji se brinu za njihov daljni razvoj. Ovaj odnos roditelja i stručnih osoba je važan, jer ispreplitanjem znanja i međusobnog poštovanja proporcionalno donosi bolji napredak djeteta.

Radionicama ovakvog tipa uvijek su potrebni volonteri koji bi dolazili pomagati roditeljima i stručnim osobama pri igri i raznim zadacima. Zasada svake subote dolazi nekoliko volontera te po jedna učiteljica iz Osnovne škole kralja Tomislava zajedno sa nekoliko učenika. Ravnateljica je ponosna na svoje djelatnike i učenike te ona i ostale članice udruge pozivaju sve ljude da dođu na radionicu i daju djeci malo svojega vremena i pažnje.  Djeci je važno da se osjećaju prihvaćenima te da osjete strpljivost dok se njima bavimo. Ako im ulijemo povjerenje možemo zajedno s njima postići njihov maksimum i zajedno u njihovom svijetu otkriti koliko mogu pružiti. Pustivši nekoga u svoj svijet oni daju priliku svijetu u koji ih uključujemo da bude još vrjedniji s njihovim doprinosom. Čovjek uvijek daje do znanja što želi, voli i osjeća, samo ga treba osluškivati. Djeca s hendikepom možda i nemaju mogućnost najbolje izraziti svoje emocije, ali s puno strpljenja i rada s njima može se doprijeti do njih.

U razgovoru s dvoje djece koja dolaze na radionicu kako bi pomagala uvidjela sam da se zaista osluškivanjem srcem i kroz igru ovoj djeci najbolje pristupa. Laura Hvizdak i Donovan Repka su učenici drugog razreda Osnovne škole kralja Tomislava te zajedno s učiteljicom Matijom Ravlić dolaze na radionicu. Kroz igru i razgovor pomažu hendikepiranoj djeci da se bolje osjećaju i što bolje ostvare. Na pitanje kako se pri tome osjećaju, odgovaraju: „Volimo pomagati. To nam je zanimljivo i lijepo.“ Ovo dvoje drage djece poručuje drugim ljudima da dođu i pomažu ljudima kojima je pomoć potrebna: „Pomažite drugima! Ne gledajte na izgled, gledajte srca!“.

Piše: Mirela Čiček