Zadirkivanje u školi uobičajena je stvar. Nekima se čini neznatno ili ih nije briga. Ali takve stvari treba gledati iz učeničke perspektive. Žrtve su najčešće osjetljive djevojčice koje se ne znaju obraniti ničim osim riječima "Prestani!" ili "Makni se!". Žrtve su također i "nepopularna" djeca i oni koji se drugima čine čudnima, a najčešće ih zadirkuju oni "popularni" kojima se to čini zabavnim. Samo su rijetki oni koji zabavu pronalaze u drugim stvarima kao što je pokušati pomoći sramežljivoj djevojčici ili nespretnom dječaku, a to je žalosno. Još žalosnije je je to što se kod kuće prave da su dobrice ili roditelje nije briga za to što rade. Zar nisu bili u stanju odgajati svoju djecu u miru, govoriti im o ljepoti prijateljstva, ili pak da drugog ne treba maltretirati zbog kakvog čipsa ili Coca-Cole te da time samo pokazuju da su neodgojeni kad im sami ne bi dali taj čips. Time se samo dokazuje da zadirkivanje nema smisla te da će onaj koji zadirkuje uvijek "nadrljati" i da je to samo nebriga roditelja i nepromišljenost učenika.

Paula Kovač, 7.a