U tom internacionalnom projektu sa svojim likovnim i literarnim radovima sudjelovali su  učenici OŠ kralja Tomislava Našice. Isti radovi sudjelovali su i na internacionalnom likovnom  natjecanju Hagen-Iserlohn 11 u Njemačkoj.
Učenik 4.b razreda, Vasilije Urošević,  za svoj likovni rad na temu „Ja i moja obitelj…“osvojio je 1. mjesto u Švicarskoj i 4. mjesto u Njemačkoj. Mentorica je Đurđica Zailac, pedagoginja.
Za najbolje  literarne radove u Švicarskoj na temu „Kad odrastem, želim biti..“
1.    mjesto osvojila je Marta Plehandžić, učenica 5.a razreda za svoj rad „Veterinarka“;
2.    mjesto osvojio je Kristijan Rajs, učenik 5.b razreda za svoj rad“ Novinar reporter“;
3.    mjesto osvojio je Vedran Mandić, učenik 5. b razreda za rad na temu „Vatrogasac“.
Mentorica je prošle godine bila učiteljica-mentorica Anica Janković.

Jučer su predstavnici Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj,  dopredsjednica  HKZ Dunja Gaupp i Osvin Gaupp (glavni urednik časopisa Društvene obavijesti - glasila HKZ u Švicarskoj), bili  u školi i učenicima uručili priznanja i nagrade.
Dodjeli priznanja učenicima nazočili su i roditelji  i razrednici učenika.
Poslije uručenja nagrada i druženja s učenicima i roditeljima, gosti su razgledali školu, a poslije toga  posjetili  dvorac obitelji Pejačević gdje nas je dočekala i kroz dvorac provela ravnateljica muzeja obitelji Pejačević Silvija Lučevnjak, prof. Gosti su posjetili i  dvorac Marka Pejačevića te crkvu sv. Antuna Padovanskog.
Gosti su bili oduševljeni bogatom tradicijom i nizom aktivnosti i događanja u  Našicama te je izražena obostrana želja za daljnjom suradnjom jer, kako su istaknuli, naša škola ujedno je i inicijator da ovaj natječaj poprimi međunarodne razmjere.

O svojim dojmovima majka učenika Kristijana Rajsa, Snježana, kaže:
„Divan je osjećaj biti ponosan roditelj, naročito ponosna majka! Toga dana kad je moje dijete priopćilo da je osvojilo nagradu HKZ-a iz Švicarske u prvi mah primila sam to s nevjericom. Nakon toga preplavilo me oduševljenje koje nisam mogla sakriti. Nije mala stvar dobiti priznanje, ne samo u svojoj zemlji, nego i izvan njezinih granica.
Poseban je događaj to što su predstavnici HKZ-a iz Švicarske osobno došli uručiti priznanja našoj djeci. Da netko osobno pohvali i oda priznanje vašem djetetu i uz to prevali dug put, to je zaista čast i želja svakog djeteta i roditelja!
Susret je prošao u jednoj domaćinskoj atmosferi. Poslije predstavljanja i upoznavanja uručene su nagrade i priznanja. Nakon toga razgovor i druženje koje je sličilo na susret starih znanaca koji se nisu vidjeli godinama. Najveći neprijatelj tih lijepih trenutaka bilo je vrijeme koje je brzo proteklo.
U razgovoru smo izmijenili tako bogata iskustva, saznali mnogo o radu naših ljudi izvan granica Hrvatske, o njihovoj upornosti, okupljanju i kulturnom uzdizanju kao i o samoj ideji za ovaj projekt koji je moje dijete i  mene kao roditelja učinio tako sretnom!
Kroz priču sam im pokušala dočarati ljepotu ovog našeg malog, a tako bogatog grada.
Kažem bogatog jer je bogat kulturom i tradicijom, sadržajima  koje nudi itd.
Grada koji skriva brojne mlade literarne, glazbene,  pjevačke, sportske i druge talente.

Sama Osnovna škola kralja Tomislava vrvi od sposobne i talentirane djece.
Možda će netko pomisliti da sam subjektivna i favoriziram OŠ kralja Tomislava Našice, ali, vjerujte, to je istina! Na primjeru SAD-a objasnila sam da je lako biti uspješan u tako velikoj zemlji s toliko puno ljudi i mogućnosti! U našoj maloj, ali za nas najvećoj Hrvatskoj i prelijepoj Slavoniji koja broji jedva jedan grad Amerike, ovoliko talenata i uspješne djece - to je za mene uspjeh!Svi smo se složili oko ovoga.
Nadam se da će ubuduće biti ovakav projekt proširen i drugim oblicima natjecanja pokraj literarnog i likovnog, npr. na glazbeno područje, pjevačko, sportsko i slično.
Vrijeme je proteklo, došao je trenutak rastanka, izmijenili smo nekoliko fotografija za sjećanje uz obećanje da ćemo još više surađivati, biti češće u kontaktu i širiti pozitivnu energiju male zemlje velikih ljudi.
Za nas u Slavoniji kažu da smo ljudi velikog srca, čistog i prostranog poput slavonske ravnice. Neka tako i ostane! Veliko hvala svima!“
Majka učenika Vedrana Mandića, Dubravka, svoje poruke šalje Hrvatskoj kulturnoj zajednici u Švicarskoj:
„Kao majka želim Vam zahvaliti što ste našoj djeci pružili priliku da inozemstvu pokažu talent kroz svoje likovne i literarne radove. Samim time promovirali ste našu školu i naš grad u Europi.
Velika je čast za mene kao roditelja što je moje dijete sudjelovalo u tome. Vidjevši koliko je to  njega razveselilo i njemu značilo, u meni je probudilo ponos!
Iskreno  zahvaljujem predstavnicima Hrvatske kulturne zajednice  što su zbog naše djece došli čak iz Švicarske kako bi im uručili priznanja i nagrade te što su u svojem časopisu Društvene obavijesti objavili radove naše djece.
Nadam se da će naša škola i dalje surađivati s vama i da će opet neki novi naraštaji osmjesima pokazati radost zbog svojih priznanja i nagrada.
Još jednom srdačno vam zahvaljujem i šaljem pozdrave iz našeg lijepog slavonskog gradića Našica.“
Majka Vasilija Uroševića, Đurđica, izjavljuje:
„Od najranijih dana, već od uzrasta od  dvije godine, Vasilije je volio crtati kamione, vatrogasce, pejzaže, građevine, ljudske likove i slično. U vrtiću su djeca tražila od njega da im nešto nacrta.  Kada mu je bilo šest godina poznati našički i hrvatski likovni umjetnik Tihomir Maroević pogledao je njegove likovne radove i rekao da ima talenta i da treba nastaviti s tim. Usmjerio me na to da ne uokvirujem dijete u šablonu, nego  mu treba dati slobodu  u stvaranju vlastitog umjetničkog izraza. Vasilije je osvajao nagrade na državnom natjecanju SFeraKon-a, Društva za znanstvenu fantastiku  koje se organizira u Zagrebu te povremeno sudjeluje u radu likovne kolonije u Našicama. Također je sudjelovao u natječaju Erste banke  i osvojio drugo mjesto za svoj likovni rad na temu Medo Štedo.
Drago mi je što je i ovaj put njegov talent  i rad došao do izražaja i hvala svim dobrim ljudima Hrvatske kulturne zajednice što su njegov rad prepoznali i nagradili, kako u Švicarskoj, tako i u Njemačkoj. Trudit ćemo se i dalje davati svoj doprinos  širenju dobre suradnje na obostrano zadovoljstvo.“
Martina mama, Tanja,  promišlja na sljedeći način:
„Kao i svaka majka, sretna sam  i ponosna na postignuće svoga djeteta. Koristim ovu priliku da zahvalim Hrvatskoj kulturnoj zajednici u Švicarskoj na organizaciji ovog međunarodnog  natjecanja, kao i na iskazanoj brizi za našu djecu. To su i potvrdili dolaskom u našu školu.
Također zahvaljujem OŠ kralja Tomislava  koja je omogućila našoj djeci sudjelovanje na natjecanju.
Iskreno se nadam da će ovakvih i sličnih prigoda u budućnosti biti više te da ćemo predstavnike Hrvatske kulturne zajednice češće moći ugostiti u našoj i njihovoj domovini.
Na kraju šaljem topli pozdrav iz Hrvatske svim članovima Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj.“
Tema ovogodišnjeg likovnog natječaja Isherlon-Zürich 2012. je „Moj svijet“, a literarnog natječaja HKZ-a  Zürich 2012. je „Što znam o Vukovaru“.
Uz odobrenje ravnateljice, Vlatke Zahirović, ovog puta uključile su se  u suradnju četiri učiteljice hrvatskog jezika: Brankica Pavić, Branka Turza, Vesna Kovačević-Tomić, Tanja Majdandžić, Sandra Hvizdak i učiteljica likovne kulture Anja Alpeza. Također, učiteljice razredne nastave Mihaela Pokrivka, Blaženka Vrlja, Jelena Šimunović te Helena Volner.