Vukovar je simbol da se Hrvati nisu nikad predali. Njemu zahvalimo za smijeh i što ponosno govorimo da smo Hrvati kojeg su mnogi branitelji, pa i moj tata, branili.
           Ponosna sam na sve branitelje i na svog tatu jer sada smo slobodna država, slobodni ljudi, slobodno šećemo ulicama, slobodni bez straha...
Tata mi je puno pričao o Vukovaru - rekao je da je u ratu najmlađe dijete umrlo sa 6 mjeseci, a najstarija baka sa 97 godina. Roditelji su mi obećali da će me voditi u Vukovar. Tata mi je pokazivao mnoge tenkove iz rata i slike, a i često smo prolazili kroz mjesta gdje je bio. Najviše mi je u sjećanju ostao spomenik u selu Kašić kraj Zadra gdje je puno njegovih prijatelja iz brigade poginulo. Moj tata je bio ponosna slavonska KUNA 3. brigade.
          Puno se priča o Vukovaru, a ja svakog dana željno iščekujem da ga vidim. U ratu je puno branitelja poginulo. Mislim da se svi, barem nekad, trebaju pomoliti i zahvaliti našim herojima  - našim braniteljima. Žao mi je što se Vukovar spominje samo na dan njegova pada.

         NEKA SE VUKOVAR I ŠKABRNJA I DOMOVINSKI RAT NIKADA NE ZABORAVE - JA GA OVAKO MALA I MLADA NEĆU ZABORAVITI!  NEĆU ZABORAVITI SVE ONE DOBRE LJUDE KOJI SU ŽIVOTE DALI DA BIH JA DANAS MOGLA O OVOME VAMA PRIČATI I UŽIVATI U ŽIVOTU.

          HVALA VAM!