U okviru eTwinning projekta Razvoj emocionalne inteligencije kod učenika osnovne škole, učenici šestog razreda sudjelovali su s pedagoginjom u  radionici na temu emocija s ciljem spoznaje da  njihove emocije predstavljaju najosnovniji doživljaj sebe. Način na koji ih doživljavamo i pokazujemo čini nas onakvim kakvi jesmo.

U uvodnom dijelu učenici su odgovarali na pitanje kako se danas osjećaju. Nakon toga su izvlačili karticu emocije  koja odgovara njihovom trenutnom stanju. Dio njih je podijelio s ostalim učenicima  svoje osjećaje. Od osoba s kojima najčešće razgovaraju o svojim osjećajima, nekolicina ih je navela da su to njihovi roditelji. Uglavnom su to njihovi prijatelji.

Uz ove emocije na karticama učenici su nabrajali i ostale koje smo  zapisivali na ploči. Doznali smo da nema ni dobrih ni loših emocija. Sve su prihvatljive. Postoje samo  ugodne i neugodne emocije. Doznali smo da su osnovne emocije: sreća, strah, tuga i ljutnja. Nakon toga uslijedila je vježba gdje su učenici kroz razne situacije pokazivali svoje osjećaje na licu kad bi imali nešto vrijedno i kad bi to izgubili. Promatrali smo lica jedni drugih.

Osjećaje smo povezivali s tjelesnim reakcijama, mislim a i ponašanjem ovisno o situaciji i osjećajima. Osvijestili smo da sve osjećaje trebamo prepoznavati i izražavati,  a ne ih sakrivati.  Naši osjećaji utječu na ponašanje i o njima trebamo razgovarati.

Nakon toga učenici su dovršavali rečenici kada su sretni, tužni, ljuti, kada se boje, uznemire i što vole i ne vole. Svi koji su htjeli podijelili su s razredom kako se osjećaju  u raznim situacijama i kako je njihovo ponašanje pri tom.

Za kraj smo zaključili kako svi imamo neugodna iskustva i osjećaje. Vidjeli smo različite mogućnosti nošenja s neugodnim osjećajima, te mogućnosti izbora koje imamo. Pri tome je važno da imamo podršku naše obitelji, prijatelja i svih u koje imamo povjerenja da im se možemo obratiti. 

Sanja Matić, pedagoginja