Bili smo u kazalištu

DJEČJE KAZALIŠTE DUBRAVA

PREDSTAVA „Poljubit ću je uskoro, možda“

U predstavi se radi o Filipu koji je došao kod bake na ljetovanje u Dalmaciju. Upoznao je Liviju, sprijateljili su se, a kasnije i poljubili. (Ivan Slivar, 5.a)

Do Dječjeg kazališta Dubrava vozili smo se 25 minuta. Dosta vremena na odmaranje i pričanje. Predstava je počela. Na pozornicu je došao dječak Filip. Pričao je o svojoj debljini. Tada je došla njegova baka Klara. Tada je došao Žarko. On i Filip su se sprijateljili i otišli do Žarkove cure i njene prijateljice. Zvale su se Iva i Mirna. Žarko je htio spojiti Mirnu i Filipa, ali nije mu uspjelo. Tada je Filip upoznao Liviju. Njih dvoje su se sprijateljili. Imali su jednu sličnost, bili su izbačeni iz društva zbog svojih problema. Mirna je imala tešku bolest zbog koje je izgubila kosu. Na kraju su se poljubili, možda. (Josip Ćurić, 5.a)

U predstavi se radilo o jednom Filipu kojeg su jako mučile kile, a drugi su ga ismijavali. Baka mu je rekla da će biti na dijeti i bio je. Onda je upoznao jednu curu Liviju, koja je bila bolesna i nije imala prijatelja. Ta je predstava bila jako poučna i bilo mi je baš lijepo. (Lara Matekalo, 5.a)

Livija je bila dobra prema Filipu, a ostali su mu se rugali zbog debljine. Na kraju su se Filip i Livija poljubili. Poslije smo imali radionicu o toleranciji. Naučili smo da se ne smijemo rugati drugima i da nije bitan izgled, nego osobine čovjeka. (Melani Tkalčević, 5.a)

Predstava je bila jako poučna i zabavna. Naučili smo da se nije lijepo rugati drugačijima od sebe. (Lana Mikina, 5.a)

U predstavi mi se svidjelo kada je Livija rekla Filipu da njoj nije važno je li on debeo ili nije. Još mi se svidjelo kad su se na kraju poljubili. Baka mi je bila najsmješnija u cijeloj predstavi. (Helena Marušić, 5.b)

Bili smo u Hrvatskom školskom muzeju

U muzeju je bilo sve vezano za školu, vidjeli smo male preparirane životinje, ručne radove djece, stara računala i robote. (Emanuel Mikovčić, 5.a)

U muzeju smo vidjeli kako je izgledala škola prije nas. Naučila sam da su prije djeca trebala jako lijepo pisati i morali su pisati desnom rukom, ali ako su pisali lijevom rukom, zavezali su im ruku iza leđa pa su pisali desnom. (Nika Paj, 5.a)

Muzej se dijeli na stariji i noviji dio. U starijem dijelu imaju stare klupe, stare čitanke, karte, stare pohvalnice, slike, stare papire, podatke… A u novijem dijelu su stari kompjutori, stolice, stolovi, robot, tipke, tipkovnice… Prostorija u kojoj su stvari Mate Lovraka čuva njegove naočale, ormare, knjige… (Matea Bedenic, 5.a)

U muzeju mi se najviše svidjela robotova glava jer je bila smiješna. (Luka Zubić, 5.b)

Vidjeli smo učionice, koje su predmete učili, kako se vodila nastava i kako su kažnjavali učenike. (Luka Kordej, 5.b)

U muzeju smo vidjeli ljude kako su učili djecu i na čemu su pisali. Kad su učenici bili zločesti, dobili su šibom po ruci ili su klečali na kukuruzu ili su bili u školskom zatvoru. (Helena Marušić, 5.b)

U muzeju smo vidjeli mnoge izloške kroz stoljeća. Vidjeli smo kako su škole prije izgledale i što su učili. Tada sam pomislila da su današnje škole pravi raj u usporedbi sa starim školama. (Nikolina Đopa, 5.a)

Lidija Vešligaj