1. Što Vam je bilo najlakše, a što najteže tijekom školovanja? Ispričajte nam malo o tome.

Prof. Brcković: Uh, ni ne sjećam se više svih tih škola... Profesorica sam hrvatskog jezika i komparativne književnosti. Prije svega sam mama, imam dvoje djece, ispod deset godina, onda znate što to znači. Obožavam planinariti, slušati malo žešću muziku, čitati knjige i veseliti se.

2. Po čemu biste za sebe rekli da ste uzor djeci? Je li to možda čitanje knjiga?

Prof. Brcković: Je li ovo nametnut odgovor?! Ne, ne bih rekla da je čitanje knjiga razlog zbog kojeg sam uzor djeci. Mislim da me vole jer na mojim satovima znaju jasna pravila, mislim da znaju da sam spremna i za šalu, ali i za težak rad. Znači, kad se radi nema zezancije, a kad se ne radi onda se možemo šaliti. Uz to mislim da vole moj pristup dramskim djelima u dramskoj skupini.

3. Kad se prisjećate svojeg djetinjstva, na što prvo pomišljate?

Prof. Brcković: Prvo mi pada na pamet visoki snijeg. Uz svoje djetinjstvo vežem one prave oštre zime i snijeg koji je danima znao padati i kad je napadao, bio je meni do ramena. Znali smo ići u školu i po takvom snijegu, samo za vrijeme pravih oluja bismo ostajali doma. I uvijek pamtim svoje djetinjstvo po tim zimskim radostima. Pamtim ga još po veselju i igranju graničara na cesti, druženju s ostalom djecom, po nekom opuštenom djetinjstvu.

4. Gdje bi ste voljeli živjeti da ne živite u Hrvatskoj? Jeste li kad posjetili to mjesto?

Prof. Brcković: Željela bi živjeti u Rusiji ili Švedskoj. Mislim da su to jako razvijene zemlje koje nude građanima brojne mogućnosti, koje ne staju, nego idu naprijed i s gospodarstvom i industrijom. Nikada nisam posjetila te zemlje, a voljela bih.

5. Koja je vaša najdraža pjesma? Imate li razlog zašto Vam je baš ta pjesma najdraža?

Prof. Brcković: Ima ih mnogo, jedna od njih je „Don't stop me now“ od grupe Queen. Volim je jer potiče ljude do ostvarenja svih svojih potencijala.

6. Jeste li romantični?

Prof. Brcković: Jesam, jako!

7. Kad ste se prvi put ozbiljno zaljubili?

Prof. Brcković: Ja sam ribica po horoskopu, što znači da sam jako romantična. S godinama to ne popušta. Prvi put sam se jako zaljubila u srednjoj školi, u 2. razredu i ta ljubav nije sretno završila. I tako, malo sam plakala.

7. Znači vjerujete u horoskop?

Prof. Brcković: Ne. Vjerujem da je čovjek sam kovač svoje sreće, a opis horoskopskih znakova ponekad pogađa naše osobine pa se znam pozvati na njega.

8. Vi ste iz Varaždina? Kako bi ste usporedili život u Varaždinu i u Donjoj Zelini? Što ste sve promijenili kad ste se preselili? S kim danas živite?

Prof. Brcković: Dakle, Varaždin je mali grad u kojem je sve dostupno. Vi sami možete, bez obzira na godine, otići do sportske dvorane, u kazalište, kino, a ne morate biti ovisni o prijevozu – ni javnom, ni obiteljskom. Kad sam se preselila u ove krajeve, mislim da sam doživjela šok jer se apsolutno svugdje mora ići automobilom, sve se mora unaprijed isplanirati. Smatram da djeca, kad žive u nekom manjem gradu, život im je malo ležerniji. Ovdje se sve komplicira s prijevozom i zbog nekih dodatnih poslova koje ljudi na selu moraju obaviti. Sada živim s mužem i s dvoje djece u obiteljskoj kući.

9. Zbog čega bi ste za sebe rekli da ste sretni?

Prof. Brcković: Sretna sam jer sam živa i zdrava, jer imam sretan brak i zdravu djecu. Također sam ispunjena profesionalno, mislim da sam sretna. Općenito ljudi teže nekim glupostima, materijalnim prije svega, pa onda kažu da su sretni, ali za pravu sreću su nam potrebnije puno manje i realnije stvari, ali puno bitnije.