Ove godine manifestacija posvećena čitanju i knjizi održala se pod motom „Razlistaj se!“. Knjižnice su nas pozvale na to da listamo knjige, a da se „razlistamo“ u svom stvaralaštvu – stvarajući o prirodi i zdravom okolišu. Donosimo vam radove učenika literarno-novinarske grupe petoga i šestoga razreda u Nespešu koje su posvetili prirodi. Tu su i plakati s porukama o važnosti čitanja knjiga koje su izradili petaši.

fotogalerija

                         Jesen je stigla

Jesen je stigla.

Ništa više nije isto.

Puteljak u samoći tuguje,

sve manje ljudi njime putuje.

Hladnoća je obuzela selo.

Vjetar je zanjihao granje,

lišće odijeva odjeću leptirovih krila.

Kiša nezaustavljivo pada.

Jesen je stigla.

Ništa više nije isto.

Laura Fanjek, 5.n

                     Jesenska škola

Gledam brata, pada kiša,

Moja volja za školu sve je tiša.

Boje su tamne, sprema se oluja.

Gle, muha mi u kući zuji.

Put mi mokar… Kako ću u školu?

Mama, gdje mi je jakna?

Čija?

Moja!!!

Tata! Vozi me u školu, grmi…

Evo, ljubavi!

U školu dođem – apciha!

Oho, bolesna sam, ipak kući da pođem.

Sve oko mene je crno kao crni flomaster.

Sabina Sokač, 5.n

                     Češljugari

U jesen male ptice češljugari

tankim glasom

pozivaju vjetrić

k sebi da ih rashladi.

Toplim srcem

prose ljude

za malo hrane

dok sunce

zlatnim krilima

daju boju svijetu.

Tanke nožice

ptičice radost nam daju

da zimi u punini

sanjamo svoj

zlatni san.

Stjepa Višak, 6.n

                           Ptice

Jutros čujem

pjesmu kako je

bez prestanka

netko pjeva.

Zlatne boje obasjale tanke

grane drveća i

ugledah mala

krila kako lete

u visoke oblake.

Pjesme više nije bilo.

Sniježić je maglu donio,

a ptice odnio.

Petar Jarec, 6.n

                           Jesen

Cvrkućite, ptice male,

u tihoj jeseni.

Pjevajte pjesmu laku

kao otpalo lišće

sa grana tankih.

Zlatni vrh brijega –

više ga nema.

Prekrivaju ga mirno

oblaci sivi.

Vjetrić je odnio

žar dječje radosti

s predivnim ljetom

i donio hladnu, bolnu jesen.

Jutros je magla

prekrila njivu praznu,

a srce toplo

sada plače od jada.

Jesen je došla.

Lucija Škrapec, 6.n