Ej, ljudi, upravo sam se vratila sa svog prvog maturalca! Da, prvog. U četvrtom razredu nismo išli na naš maturalac u Pulu, tako da sm jedva čekali ovaj. Imam puno lijepih dojmova koje vam moram prepričati. Pa krenimo od početka.

Prvi dan, 23. svibnja, rano jutro, 5:45

Polako smo se počeli skupljati u školskom dvorištu. Kladim se da su svima torbe već bile spremne mjesec dana prije, ali svi su bili umorni i nenaspavani. Vjerojatno od uzbuđenja prošlu noć, od kojega se nije moglo zaspati. Naš plan je bio zauzeti zadnje sjedalo, ali profesori su nas rasporedili naprijed. Katastrofa. Na kraju smo opet sjedili svi iz razreda zajedno. Lovro je donio ogromni zvučnik i iako smo mislili glazbu jako pojačati, profesori su nas sprječavali.

Naša voditeljica bila je Maja, ona nas je pazila i vodila nas. Putovali smo solidna četiri i pol sata do Splita. Sa stajanjima, naravno.

Split

Posjetili smo Dioklecijanovu palaču, Vestibul, spomenik Grguru Ninskom i vidjeli mnogo toga zanimljivog. Nakon razgledavanja dobili smo slobodnog vremena za upoznavanje Splita. Klara, Petar i ja otišli smo probušiti uši, što vjerojatno nije bilo pametno, ali jednom se živi. Nakon kraće vožnje posjetili smo stadion Poljud. Prije ulaska profesorica nas je upozorila na lijepo ponašanje, znamo i zašto. Nakon puno slikanja krenuli smo u Trogir.

Trogir

Veselila sam se Trogiru, pamtim ga kao jedno lijepo mjestašce. Sada sam saznala i da u njemu ima puno skutera koji prolaze ulicama grada. Posjetili smo katedralu sv. Lovre, veliku i malu palaču Ćipiko, Gradsku ložu i još toga. Već smo svi bili umorni i gladni. Pola bi nas zaspalo na svakom mjestu gdje bismo zastali dok je vodičkinja opisivala i govorila o gradu. Svi smo bili sretni kad je napokon došao trenutak za odlazak u naš hotel Adria.

Biograd na Moru, Hotel Adria

Rasporedili smo se po sobama i, koliko sam vidjela, svi smo bili i više nego zadovoljni. Na večeri hrana je bila jako ukusna i svi smo se najeli. Vratili smo se u sobe neumorni i spremni za budnu noć. Većina nas se našla u sobi 206 kod Lovre, Jakova, Stjepana i Filipa. Uglavnom smo razgovarali i zabavljali se, a onda smo svi morali u svoje sobe. Većinom smo bile na balkonu razgovarajući s drugim ljudima iz drugih škola. Malo smo pospremile sobu, oprale zube i legle u krevet.

Drugi dan, 24. svibnja

Šibenik i otok Prvić

Sljedeće jutro smo se probudile s ubodima komaraca koji su ušli kroz otvoreni balkon. Spremile smo se i otišle s drugima na doručak. Ukrcali smo se zatim na autobus i krenuli u Šibenik. U Šibeniku smo posjetili Katedralu svetog Jakova, Palaču Pellegrini, četiri bunara i utvrde. Ručak smo imali u restoranu, a nakon objeda krenuli smo do najstarijeg broda koji smo ikad vidjeli. Pritom smo se bojali vožnje u njemu zato što mu izgled nije bio najprivlačniji. Brodom smo stigli do malenog otočića Prvića. Posjetili smo Muzejski centar Fausta Vrančića te dobili vremena za šetnju po otoku. Vratili smo se brodom nazad u Šibenik i ravno za Biograd u naš hotel. Svi smo se malo odmarali nakon dugog dana. Dočekali smo i večeru, a nakon nje slijedila je Disko noć! Tu smo se svi donekle dotjerali, a većina nas djevojaka imala je haljinu ili usku suknju. Nakon diska svi smo se opet okupili u našoj sobi. Dečki su se izvalili na krevetu, Lucija i ja smo stavljale Jakovu i Gabrijelu maske za lice, a jedan je dečko konačno stavio ruku oko svoje simpatije! Bilo je tu puno tajnih veza i osjećaja. Došlo je vrijeme za spavanje te smo se razišli po sobama. Naše neumorne profesorice čuvale su nas bolje od svakog čuvara.

Treći dan, 25. svibnja

NP Krka

Ujutro smo skoro zakasnile na doručak nakon što je Marina zaboravila uključiti budilicu. Odmah nakon doručka krenuli smo prema autobusu. Kada smo se smjestili, opazili smo da netko nedostaje. Dečki iz sobe 206 slučajno su zaspali i zaboravili na naš izlet u Nacionalni park Krka. Kad smo svi bili na broju, krenuli smo. Na slapovima Krke bilo je divno. Imali smo prelijep ugođaj i kratku vožnju malim brodićem. Tamo smo poslušali kratku prezentaciju o životu u prošlosti te o nekim običajima. Nakon posjeta predivnom nacionalnom parku, zaputili smo se u grad Skradin koji smo obišli i razgledali. Vratili smo se u hotel na ručak i raspravili o tome idemo li na plažu ili na bazen. Na plaži su se oni u moru dodavali loptom, a mi nekupači igrali smo odbojku na pijesku. Nakon nekog vremena vratili smo se do hotela i nastavili se kupati u bazenu. Kako nam je to bila zadnja večer, dogovorili smo se da ćemo obići grad. Imali smo i zadatak pronaći određene spomenike i povijesne utvrde te ih uslikati. Jako smo ozbiljno shvatili zadatak te ih uspjeli naći više od pola. Od silnog smo trčanja ožednjeli te smo odlučili otići na piće. Sat je otkucao jedanaest pa smo laganim hodom krenuli do hotela. Nekoliko nas družilo se i razgovaralo do kasno u noć. Spremili smo kofere, torbe i bili spremni za povratak kući.

Četvrti dan, 26. svibnja

Adrenalinski park

Ujutro su me probudili vriskovi na bazenu. Neki su se odlučili kupati i potrošiti dobiveno slobodno vrijeme. Nakon doručka kofere smo dovezli na dogovoreno mjesto te izašli van ispred bazena. Slušali smo glazbu, neki su se i dalje kupali, neki sušili, a neki jeli sladoled. Nakon ručka odnijeli smo stvari do busa. Nakon desetak minuta vožnje došli smo do našeg zadnjeg odredišta, Adrenalinskog parka. Činilo mi se zabavno i uzbudljivo. Pokušala sam i na prvoj sam prepreci pala i izgubila volju. Većina ih se penjala i spuštala po zip-lineu, a ostali su pričali za stolom. Maša i Marina bile su dovoljno hrabre da prijeđu prepreke na višoj visini.

Bilo nam je vrijeme polaska. U busu smo slušali glazbu, spavali i zabavljali se. Na putu smo stali kod McDonaldsa jer to nam je bila zajednička nagrada za onaj zadatak u Biogradu. Pozdravili smo se s našom vodičkinjom Majom te svima zapljeskali. Bilo nam je ovo jedno lijepo iskustvo za sve nas na kojem smo stekli puno lijepih dojmova i nezaboravnih uspomena. I svi se slažemo da je prebrzo završilo.

Leona Kavić, 7.a

Kratki dojmovi učenika:

„U Šibeniku mi se svidjela Katedrala sv. Jakova i utvrda sv. Mihovila, makar smo se tamo jedva popeli od tolikih stepenica, no vrijedilo je jer je pogled predivan.“ (Petra Vujić, 7.b)

Pripremila Lidija Vešligaj