Međunarodni dan obrazovanja obilježili smo 24. siječnja. Učenici produženog boravka prisjetili su se dana kada su krenuli u školu, a zatim su poslušali priču Ane Đokić Dan kada je Gogo Grozni krenuo u školu u interpretaciji Hrvoja Kečkeša. Nakon  analize odslušane priče, uslijedila je rasprava s temom Je li dobro da postoje škole? Učenici su bili podijeljeni u dvije skupine. Jedna je skupina zauzela potvrdno stajalište, dok je druga pokušala ukazati na nedostatke .

 Evo kako su djeca obrazložila svoja stajališta.

DOBRO JE DA POSTOJE ŠKOLE

Naučili smo čitati, pisati i računati zato što idemo u školu.

Da nema škola, ne bi bilo ni knjiga iz kojih se može puno naučiti. Zahvaljujući školama imamo puno knjiga i pisaca.

Svijet bi bio neobrazovan i nezanimljiv jer ne bi bilo računala. Oni koji su izumili računala bili su pametni zato što su išli u školu.

Bez škole ne bi bilo učitelja i učiteljica, a to bi baš bilo tužno. Potrebno je što više učitelja da mogu svoje znanje prenositi drugima.

Zahvaljujući školama imamo inženjere koji projektiraju zgrade i automobile.

Da nema škole, djeca ne bi imala tako puno prijatelja.

Da nema škole, ne bi postojali genijalci kao što je bio Albert Einstein.

NEDOSTACI

Neki su ljudi iskoristili svoje znanje i ne rade dobra djela, zato imamo ratove.

Previše inženjera i izumitelja znači da ima i previše zgrada i automobila, a premalo prirode i brige za prirodu.

Pametni školovani ljudi izumili su novac. Neki ga imaju previše i misle samo na sebe i bogatstvo.

Previše knjiga znači opet da se ne misli na prirodu jer se knjige izrađuju od papira, a papir od drveta.

Svatko može imati puno prijatelja iako ne ide u školu. Obično prijatelji žive u istom selu, a ne u školi.

Zaključak: Potrebno je učiti i stjecati znanje, ali treba dobro razmisliti kada to znanje želimo primijeniti jer moramo misliti za dobrobit čovječanstva.

Na kraju smo ukazali na to da sva djeca svijeta nemaj priliku i pristup kvalitetnom obrazovanju, a to je temeljni preduvjet za izgradnju pravednijeg društva.