Iako su vožnju uskim i zavojitim zagorskim cestama neki učenici jedva preživjeli, već je sam pogled na Veliki Tabor jamčio da se napor isplatio. Veliki Tabor jedan je od najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Najstariji dio Velikog Tabora je središnja utvrda koja je imala stambenu i obrambenu ulogu. Naime, Veliki Tabor bio je vojna utvrda s koje  su vojnici Hasburške Monarhije branili granice svoga carstva pred Turcima.

Dvorac smo obišli uz stručno vodstvo kustosice muzeja koja nam je pokazala renesansne spavaonice, oružje i predmete sačuvane iz tog razdoblja te nas je uvela u mnogima najzanimljiviju prostoriju u dvorcu - srednjevjekovnu mučionicu. Kada smo obilazili dvorac, uz povijesne podatke saznali smo i za mnoge legende vezane uz Veliki Tabor. Najzanimljivija od svih je legenda o Veroniki Desinički, djevojci koja je sklopila zabranjeni brak s grofom Fridrihom Celjskim čiji se otac protivio tom braku zbog Veronikina nižeg položaja u društvu. Fridrih i Veronika uspjeli su se tajno vjenčati, no ubrzo nakon sklapanja braka, uhvaćeni su i kažnjeni. Fridrih je četiri godine proveo zarobljen u uskoj i visokoj kuli sa samo jednim otvorom, a Veroniku su utopili u bunaru unutar Velikog Tabora i nakon toga zazidali u zid prvog kata dvorca.  Sadržaj ove legende postao je još zanimljivijim kada smo saznali da su tijekom renovacije dvorca u zidu pronađene ženska lubanja  i vlasi kose.

Nakon zanimljivih legendi, pomalo tajanstveno okruženje dvorca Veliki Tabor ostavili smo za sobom i uputili se prema dvorcu Oršić u Gornjoj Stubici. Dvorac Oršić barokni je dvorac sagrađen u 18. stoljeću, namijenjen stanovanju i odmoru plemenite obitelji Rattkay. U dvorcu Oršić se od 70-ih godina 20. stoljeća nalazi Muzej seljačkih buna koji svojom postavom svjedoči o borbi Matije Gupca i seljaka protiv plemstva  zbog njihovih dugogodišnjih zlostavljanja i  izrabljivanja.

Pokraj dvorca Oršić  nalazi se kip vođe ustanka, Matije Gupca, djelo kipara Antuna Augustinčića, koji promatra stubičku dolinu, memorijalno  mjesto Seljačke bune iz 1573. Izrađen u bronci okružen reljefom velikog kipara, kao da priča krvave kronike glas burne prošlosti Hrvatskog zagorja.

Stalni postav Muzeja seljačkih buna pokazuje cjelovitu sliku povijesnih, društvenih i kulturnih zbivanja na zagorskom prostoru od srednjeg vijeka do sredine 19. st., odnosno službenog ukinuća kmetstva, 1848.. Nakon razgledavanja dvorca, ručka i malo slobodnog vremena, bogatiji novim znanjem, uputili smo se u Donju Zelinu.