Jesen u šumi 4.a razred doživio je na poseban način. Sa svojom učiteljicom Ljiljanom Resner otišli su u šetnju  Maksimirom kako bi pozdravili jesen.

No to nije bio baš posve običan posjet šumi jer je učiteljica zadala neobičan  zadatak svojim učenicima i rekla im : „Zagrli drvo!“    

Učenici su vrlo ozbiljno shvatili taj zadatak i po povratku zabilježili što su sve doživjeli:   

„U Maksimiru sam upoznala staro stablo kako u miru počiva, a oko njega leti lišće i dječja sreća.“ (Lorena )

„Obećala  sam drvetu da ću opet doći i zagrliti ga.“ (Niko)

„Kada  sam grlio drvo, osjetio sam kao da grlim starog djeda kojem govorim lijepe riječi. Sve je bilo čarobno.“ (Matija Tin)

„Čujem drvo kako šušti i govori: Budi dio mene!“ (Vito)

Puni doživljaja, mirisa i glasova šume, uz pomoć svoje učiteljice, napisali su i pjesmu šumi.

Šuma šušti, šuma šapuće

šu-šu -šu-šu…

Šumi, šušti,

Šušti, šumi šuma

šššššš…

šapuće.