S mislima na Matoša i na njegov posjet dvorcu Loboru, učenici osmog razreda uputili su se sa svojom profesoricom Meri Pupačić  19. studenoga 2013. u Opatičku 18 gdje se nalazi palača Drašković, jedna od najljepših neoklasicističkih palača u Zagrebu.

Na mjestu današnje palače nalazio se samostan klarisa. Nakon ukinuća reda 1782. g. prostor je zapušten, a 1835.g. zemlju je otkupio grof Karlo Drašković kako bi na njoj 1843. g. izgradio palaču. Budući da je zapao u financijske poteškoće, prodao je dvorac prvacima hrvatskog narodnog preporoda. U palači se okupljalo plemstvo i ilirci koji su imali radne sastanke u najvećoj dvorani, zato se i zove Preporodna dvorana, s ciljem buđenja nacionalne svijesti i ujedinjenja  Hrvatima u jeziku i svemu onome što je narodno i hrvatsko.

Hodati istim stubama kojima su hodali ilirci, slušati glazbu u ostakljenoj, bajkovitoj Preporodnoj dvorani u kojoj su zasjedale najveće ličnosti hrvatskog narodnog preporoda, vidjeti rukopise naših najvećih književnika (Krleža, Matoš, I.G.Kovačić, Marinković, Šimunović) nezaboravan je doživljaj i svatko će ga se od nas sjećati s ganućem.

S Gajem, Vrazom, Preradovićem, Mihanovićem, Draškovićem, Demetrom, Kukuljevićem Sakcinskim, Mažuranićem… u srcu,  sa svima onima koji su utkali svoju kreaciju u bitak našeg naroda, izišli smo u kišno zagrebačko poslijepodne zaneseni ljepotom i značajem dvorca Drašković, a našim je bićem jače žuborio: „Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbuzdimo…“

                                                                                  Meri Pupačić, prof.