U srijedu 3. prosinca 2014. na satu razrednika petih razreda gostovao je višegodišnji prijatelj škole, donedavno beskućnik Mile Mrvalj. Mile je sudjelovao i na našim akcijama uređenja okoliša, a naši učenici pomogli su mu prodavati časopis za beskućnike „Ulične svjetiljke“.

Mile je učenicima petih razreda pričao o životu beskućnika i poteškoćama na koje svakodnevno nailaze.

Istaknuo je na koji način većina ljudi gleda na beskućnike i pokušao učenike potaknuti da u susretu s beskućnicima uvijek najprije gledaju čovjeka u potrebi.

Učenici su na ovaj sat bili pozvani donijeti voće i konzerviranu hranu koju su na kraju sata darovali skromnom predavaču.

Donosimo vam dojmove s ovog sata razrednika.

…bio sam tužan jer sam čuo priču o tužnom i žalosnom životu simpatičnog i dragog čovjeka koji je čovjek kao i ja…

…kada čovjek sve izgubi i postane beskućnik, svi ga napuste i obitelj i prijatelji…

Priča koju je ispričao gospodin Mile doista me dirnula. Počet ću razmišljati na drugačiji način, neću biti tužna zbog neke sitnice jer imam sve što mi srce poželi, a beskućnici su zadovoljni i s malim stvarima. Ono što sam bitno naučila jest da na kraju nije važno materijalno bogatstvo, nego je važno bogatstvo u duši. Bogat je onaj kome je srce veliko…

…drago mi je što smo donijeli ovoliko hrane za čovjeka čiji život nije lagan i nadam se da ćemo opet imati priliku pomoći mu…

…najviše me je rastužilo kada je Mile rekao da je tri godine živio u ruševinama….

…njegove riječi su me i ohrabrile jer je rekao da i u teškim životnim situacijama trebamo imati vjere u sebe…

…došlo mi je da zaplačem kada je Mile rekao da će ovu hranu podijeliti s drugim beskućnicima…On iako nema ništa, misli na druge beskućnike…

                                         Razrednice:  Biserka Bjelotomić i Mirjana Parać