Učiteljica priča jezikom koji ne razumiješ. Zapisuješ što čuješ i nadaš se prepoznati neku riječ, neki slog. Razmišljaš hoće li i kada doći nešto što shvaćaš...
I već prvi dan u nešto kasnijim satima, učiteljica ustaje i piše na ploču nešto što shvaćaš... Univerzalni, svima znani jezik: matematika! Napokon! Vidiš brojeve, poznate matematičke radnje, kružnice, pravokutnike, O kao opseg, šestar, ravnalo, djecu koja broje, množe i zbrajaju te njihove ponosne ručice u zraku. Univerzalni jezik kojeg poznaješ. I shvaćaš da si i ti sada dio zajednice čime zabrinutost i praznina polako nestaju.
I toga će biti sve više i više. Biti će matematike, geometrije, engleskog jezika i još puno predmeta u kojima ćeš uživati i koji će ti pomoći da savladaš naš jezik i sve druge prepreke koje su pred tobom. Ali savladat ćeš ih. Oko tebe su djeca čiji su roditelji i sami prošli rat i koji te razumiju i koji svoju djecu uče kako ti najbolje mogu pomoći da se osjećaš sigurnim i dobrodošlim. Dobit ćeš i prve poklone dobrodošlice, autić, vodene boje ili školsku torbu. I nešto što će ti zauvijek prirasti srcu i čime ćeš steći prijatelja za cijeli život. Vidjet ćeš...
Učiteljica će s vremenom shvatiti tvoje sposobnosti i pomoći ti da rasteš u onome u čemu si dobar. I bit ćeš dobar. Bit ćeš sjajan, samo se trudi. Dječaci iz razreda će te uključiti u nogomet, košarku i sve druge igre koje su univerzalne, a učinit će te dijelom zajednice. A onda uskoro ćeš osjetiti još jedan univerzalan jezik koji ne poznaje barijere, kad ugledaš nju; onu zbog koje ćeš u stomku osjetiti leptiriće, a obrazi će ti se zarumeniti dok te ona sramežljivo pogledava krajičkom oka za vrijeme velikog odmora.
I ubrzo će ti hrvatski jezik iz nepoznanice prerasti u tvoj drugi materinji jezik. I uvijek ćeš nositi u srcu svoju domovinu, ali ćeš s ponosom sutra reći da imaš dvije zemlje u kojima si odrastao i da si dijete svijeta. Shvatit ćeš da nema granica i da pogotovo dječja igra ruši sve one imaginarne granice koje odrasli postavljaju. Shvatit ćeš da oko sebe imaš ljude koji te vole i koji će ti pomoći da odrasteš sretno i bezbrižno. Shvatit ćeš da si jednako vrijedan dio zajednice kao bilo tko oko tebe i kako ni boja kože, ni zemlja u kojoj si rođen nisu nikakva ograničenja ni prepreke.
Postat ćeš sjajna osoba i raditi velike stvari. Zauvijek ćeš nositi u sebi značaj slobode i to će te predodrediti za pothvate svjetskih razmjera. Jednog dana ćeš putovati svijetom i vratiti se u svoju domovinu, kao sretna i ispunjena osoba. I pomoći ćeš nekom drugom kome će trebati pomoć da se dočeka na noge, da shvati i da se ne boji.
Budi ono što jesi, budi dijete! Budi bezbrižan i osloni se na nas. Dubrovnik je grad u kojem je utkana sloboda u svaki kamen, kojeg Sveti Vlaho čuva i od najgorih nedaća i u kojem ljudi mnogih nacionalnosti žive složno, pomažu jedni drugima, zajedno odrastaju i gledaju u istom smjeru. Smjeru budućnosti gdje ima mjesta za svakoga; za mene, za tebe, za nas.
Nemaš razloga za brigu. Na sigurnom si i pred tobom je novi početak!
Sretan polazak u našu školu i dobrodošao od srca,
Nina Mašić
u ime roditelja Osnovne škole Lapad