„Priča započinje predstavljanjem djevojčice Anje koju je odvela socijalna služba od njenih bioloških roditelja zbog nasilja u obitelji. Ona je nakon toga bila usvojena od strane bračnog para, Sanje i Vanje, koji nisu mogli imati djecu. Kao znatiželjna djevojčica Anja želi saznati kako su se njeni sadašnji roditelji upoznali. Sanja i Vanja započinju pripovijedati svoj slučajni susret na križanju njihovih ulica. Kako su proveli neko vrijeme zajedno, Sanja i Vanja, odlučili su se vjenčati. Željeli su imati dijete, no nisu bili u mogućnosti te su se odlučili na posvajanje. Nakon što su ispunili potrebnu papirologiju, otišli su u dom gdje se nalazila Anja. Dok su bili tamo, prišla im je. Nakon što je Anja stigla u njihovu obitelj, nisu bili bliski jer se Anja bojala da ponovo neće biti prihvaćena te je zbog toga odbijala ići na izlete s Vanjom i Sanjom. Mislila je da će je vratiti u dom. Moment koji ih je zbližio dogodio se kada je Anja zabunom ostavila svog ježa u parku, a spremala se kiša. Tada je Vanja odlučio spasiti ježa jer je znao koliko on Anji znači. Od toga trenutka obitelj se zbližila. […]

Tema ove predstave je jedna obitelj koja zajednički rješava životne izazove, interpretirana je na humorističan način. Poruka je da je različitost ljudi nešto čega se ne bi trebali sramiti, već ponositi jer smo na taj način posebni. Kostimografija glumaca je prilagođena likovima. Scenografija predstave je kreativno izrađena. Glazba je pratila raspoloženje događaja. Glumci veoma dobro interpretiraju osjećaje likova. Preporučila bih drugima da pogledaju ovu predstavu jer ipak se radi o ozbiljnoj temi, izvedena je na humorističan način, ali su tema i poruka prilagođena različitim generacijama.“ Dora Gabaj

„Tema je da mladi bračni par usvaja djevojčicu. Poruka predstave je da se zajednički moramo nositi sa životnim problemima i da nam je svima potrebna ljubav. Kostimi glumaca su se uklapali u predstavu i ulogu glumaca. Scenografija je bila zanimljiva jer je na jednom mjestu bio park, soba, kuhinja. Glazba je u nekim trenucima bila tužna, u nekim akcijska.

Preporučila bih i drugima da pogledaju predstavu ako nisu zato što je poučna i zanimljiva. Dobila je brojne nagrade, kao i glumci. Neke od njih su Zlatna Žar Ptica za najbolju sporednu žensku ulogu (Lada Bonacci), Zlatna Žar Ptica za najbolju mušku ulogu (Danijel Radečić) i Zlatna Žar Ptica za najbolji tekst Hrvoje Zalar. Nagrada “Nevenka Filipović” za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade (Danijel Radečić), Nagrada hrvatskog glumišta 2015. - najbolja predstava u kategoriji predstava za djecu i mlade i nagrada za najbolju glumicu (Jelena Hadži-Manev za ulogu Anje) te Mali Marulić Nagrada za najbolji dramski tekst za djecu (Hrvoje Zalar) i posebna nagrada dječjeg žirija za najbolju predstavu.“ Irena Šalamon

„Autor teksta je Hrvoje Zalar, za scenografiju je bila zadužena Zdravka Ivanđija Kirgin , predstavu je režirala Ivana Boban, glazbu je osmislio Damir Šimunović. Glumci su Marija Šegvić, Jelena Hadži Manev  i Danijel Radečić. […] Tema ove predstave je posvajanje djeteta. Pouka je da svi pripadamo negdje i da je svatko od nas poseban na svoj način. Najzanimljiviji prizor mi je bio kada je Vanja tražio plišanog ježa samo da usreći Anju zato jer se prikazuje prava roditeljska ljubav i briga prema djetetu. Na pozornici se nalazio namještaj koji su glumci mogli lako mijenjati ovisno o radnji. Glazba je bila vesela i dinamična. Gluma je bila jednostavna i razumljiva djeci.

Predstava je osvojila mnogobrojne nagrade, a jedna od njih je Nagrada hrvatskog glumišta 2015. za najbolju predstavu u kategoriji predstava za djecu i mlade. Predstavu bih preporučila i djeci i odraslima da se prisjete da su ljubav, obitelj i prihvaćanje najvažnije u životu.“ Lucija Živko