Molitva za Vukovar

Vukovaru, grade herojski, danas ću u čast tebi zapaliti svijeću, sklopiti ruke
i zamoliti anđele čuvare da ti prenesu molitvu moju. Bio si
jak i nisi se dao, ali si ipak devedeset prve pao. Danas si slobodan kao
golubica bijela, ali imaš ožiljke na srcu. Ti ožiljci predstavljaju sjećanja
i u njima su se skrile duše vojnika, duše domoljuba i vjernika. Dunav tiho
šapuće noseći uspomene i suze ožalošćenih majki. Prolivena je krv moje
braće i sestara za tebe. Iz te krvi niklo je cvijeće, trava i žute ravnice, a
i rađa se ljubav. Ta krv dokaz je hrabrosti i odanosti. Oj, Vukovare grade,
pogledaj nebo i vidjeti ćeš anđele. Ti anđeli tvoji su ljudi. Prepoznat ćeš
ih jer u rukama drže Hrvatsku zastavu, našu zastavu i miluju je svojim
nježnim usnama. Neke zle duše udružene s demonima htjele su uzeti moju
domovinu, oteti moje srce i izbrisati moj narod, ali uz nas je stajao Bog i
njegova vojska anđela, njegovi najbolji i najvjerniji borci koji su svoj život
dali meni i tebi i njoj i njemu. Ti anđeli od nas samo traže da slavimo i
ne sramimo se sebe i svojih korijena. To i Vukovar traži. Vukovar želi da se
dičimo njime, naš narod i naša zemlja, naša domovina Hrvatska. Vukovaru, hvala ti za tvoju žrtvu, vjeru, nadu, ljubav. Pokušali su ukrasti tvoja zlatna polja i popaliti ih, ali mi smo obnovili popaljena polja i sad su još ljepša.

Imam vam reći još jednu stvar ne zaboravite
Vukovar.

                                                                            Lucijana Novačić

Pomolimo se za Vukovar

        Stoji sada grad čvrst kao stijena; jak, ali ipak tu su rane koje stoje na njegovom srcu. Srce njegovo je prije bilo sretno i mirno. Tko li je bio protiv tog mira?! Zar takvi ljudi postoje?! Kako netko može biti toliko okrutan i hladan?

       Nekadašnji susjedi postali su protivnici. Urotili su se protiv dobrih ljudi koji im se nisu zamjerili. Vukovarsko srce parano je svim tim zvukovima granata, svim tim plačem. Još su mnogima pred očima lokve krvi, poginuli ljudi, još im u ušima zuji plač, zvukovi pucnja, granata... Hrabar je to grad. Da, puno je propatio, ali još uvijek stoji uspravno. Gorio je, plakao je, ali još uvijek stoji. Dunav je svemu tome svjedok. Dunavom teku sve te suze, krv i još mnoge tajne... Zar je moguće?! Koliko je samo ljudi izgubilo živote! Koliko je nedužne djece umrlo! Predugo su majke plakale, mladići naši napinjali puške i predugo je sve to trajalo. Naši branitelji koji su branili Vukovar i ne samo Vukovar, zaslužili su da ih spominjemo! Mislili su zli ljudi srušiti sve, ali nisu uspjeli. Tome je svjedok Vodotoranj koji još uvijek stoji uspravan... Naši stari su se borili za slobodnu i sretnu Hrvatsku. Mi smo njihovi potomci i borit ćemo se da Hrvatska ostane sretna i sve dok je nas, Hrvatska će biti sretna.

       Hvala svim ljudima koji su branili Vukovar i našu prelijepu  domovinu Hrvatsku. Sada zapalimo svijeće i pomolimo se za Vukovar.

                                                                                           Petra Knežević, 7.r