Demokratska Republika Kongo

Opći podaci

Površinom dvanaesta najveća država svijeta (2.344.858 km2) Demokratska Republika Kongo smještena je u središtu Afrike. Preciznije, DR Kongo graniči s Republikom Kongo na sjeveroistoku, Srednjoafričkom Republikom i Sudanom na sjeveru; Ugandom, Ruandom, Burundijem i Tanzanijom na istoku; Zambijom i Angolom na jugu; te na zapadu dolazi u dodir s Atlantskim oceanom kod ušća rijeke Kongo. S gotovo 70 milijuna stanovnika DR Kongo je na 18. mjestu po napučenosti na svijetu. Glavni i ujedno najveći grad države je Kinshasa dok od ostalih važnijih gradova izdvajamo Lubumbashi, Kolwezi, Mbuji-Mayi, Kisangani, Kanangau i Likasi. Nakon dužeg perioda nestabilnosti DR Kongo je danas politički uređen kao stabilna predsjednička i demokratska republika. Prema ustavu iz 2005. g. DR Kongo je do 2009. g. trebao biti administrativno podijeljen na 26 autonomnih provincija, no čini se da stara podjela na 11 provincija i dalje čine legalnu administrativnu podjelu u zemlji. Također, provincije su podijeljene na 192. teritorija.

Pored činjenice da je DR Kongo četvrta zemlja po napučenosti u Africi, ona je također najmnogoljudnija frankofonska zemlja. Važno je istaknuti da je u DR Kongu zabilježeno oko 250 etničkih grupa. Od najbrojnijih naroda u DR Kongu izdvajamo skupinu Bantu, zatim nilsko-saharske narode na sjeveru države, te domorodačke skupine Pigmeja u središnjem i istočnom dijelu zemlje. Unatoč tome što se u zemlji koristi oko 250 lokalnih jezika, ova jezična barijera se rješava širokom uporabom Francuskog ali i ostalih posrednih jezika kao što su kongo, lingala i tshiluba. Kršćanstvo je dominantna religija, no u zemlji je prisutna i domaća kršćanska crkva. Većina stanovnika u DR Kongu se bavi živi na ruralnim područjima i bavi se poljoprivredom, dok manjina živi u urbanim područjima koja su izložena zapadnim utjecajima. Unatoč velikim prirodnim resursima u državi je uslijed građanskog rata i lošeg vođenja zemlje gospodarstvo od 1980-ih u padu i tek se nedavno počelo oporavljati. Bitno je još dodati da se u DR Kongu nalaze prašume velike biološke raznolikosti koje sadrže mnoge rijetke i endemske životinjske vrste, te se svih pet nacionalnih parkova u zemlji nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Usprkos još uvijek prisutnom siromaštvo, politička situacija se u DR Kongo od nedavno stabilizirala te je za očekivati da će se zemlja nastaviti gospodarski razvijati oslanjajući se bogate prirodne potencijale.

Prirodna obilježja

U zemljopisnom pogledu DR Kongo je vrlo raznolik. Tako je njegov središnji i zapadni dio određen niskom zavalom rijeke Kongo koja je pokrivenom prašumom, dok su za sjever i jug zemlje karakteristični ravnjaci iznad 1000 metara visine. Na istoku države nalaze se visoki planinski lanci i brojna jezera. Važno je istaknuti da zbog svog smještaja na ekvatoru DR Kongo ima veliki broj padalina i najveću frekvenciju oluja na svijetu. Isto tako, u DR Kongu se nalazi i druga najveća prašuma na svijetu nakon Amazone.

Rijeka Kongo dominira gotovo čitavom zemljom, te ujedno čini osnovu kongoanskog gospodarstva i njenog transportnog sustava. Uz rijeku Kongu uglavnom prevladava tropska te vruća i vlažna klima, dok na visoravnima na jugu zemlje prevladavaju hladnije i suše klimatske prilike. Za istočne visoravni je karakteristična hladna ali mokra klima. Guste prašume na području DR Konga vrlo su biološki raznolike zbog čega u njima žive brojne zaštićene životinjske vrste poput šumskih slonova, čimpanzi i planinskih gorila.

Povijesne crtice

Arheološki dokazi svjedoče o prisutnosti ljudskih zajednica na području današnjeg DR Konga još iz razdoblja pretpovijesti. Prije dolaska Europljana ovdje je postojalo nekoliko kraljevstava naroda Bantu. Jedno od njih bilo je i kraljevstvo Kongo na zapadu današnje države, s kojim su Europljani prvotno došli u dodir, i po kojem su nazvali cijelo područje. Pored Konga postajala su i druga kraljevstva na istoku zemlje koja su osnovali narodi Lunda i Luba. Zbog trgovine robljem i slonovačom se od 16. stoljeća na obalama Atlantskog oceana bilježi sve veća prisutnost Europljana. Tek sredinom 19. stoljeća europski istraživači počinju prodirati dublje u unutrašnjost današnjeg DR Konga. Važno je istaknuti da ondašnje najmoćnije europske sile nisu imale interes za istraživanjem doline Konga, jer su to područje smatrale neisplativim i teško prohodnim. Upravo iz ovog razloga je belgijski kralj Leopold II. uspio prisvojiti ova područja uz pomoć američkog istraživača Henrya Mortona Stanleya. Na spomenutom području je kralj Leopold II. ustanovio Slobodnu Državu Kongo kojom je vladao kao profitnom korporacijom. Pod takvim upravljanjem kolonizatori su morali silom prisiljavati lokalno pučanstvo na rad. Početkom 20. stoljeća kolonija je prestala biti privatni posjed belgijskog kralja te je pripojena Belgiji pod imenom Belgijski Kongo. Nakon toga, odnos kolonizatora prema domaćem stanovništvu se donekle poboljšao. Tijekom druge polovice 1940-ih afričko stanovništvo se počelo intenzivnije politički angažirati, da bi nakon prvih izbora na kojima su sudjelovali Afrikanci 1957. godine, po prvi puta izrazili i težnje za postizanjem samostalnosti zemlje.

Unatoč tome što je već 1960. g. Kongo uspio izboriti neovisnost od Belgije, ubrzo je u zemlji uslijedio etnički sukob koji je trajao do 1965. g. Zanimljivo je spomenuti da je zemlja bila umiješana i u hladni rat jer su zapadne zemlja i USSR podupirale određene sukobljene strane. Nakon vojnog udara 1965. g. vlast u zemlji je preuzeo general Joseph-Desire Mobutu koji je ukinuo demokratske političke institucije, te je zastupao afrički identitet i kulturu zbog čega je između ostalog 1971. godine promijenio ime države u Zair. Mobutu je također podupirao oduzimanje tvrtki strancima što je dovelo do velike gospodarske štete, ali se svejedno uspio zadržati na vlasti za vrijeme hladnog rata kao saveznik Amerikanaca. Iako je 1990-ih došlo do prvih višestranačkih izbora, Mobutu nije pokazao spremnost na suradnju s oporbenim političarima. Tijekom druge polovice 1990-ih sukob iz Runade između Tutsija i Hutua se preselio u Kongo, nakon čega je 1997. g. vođa Laurent Desire Kabila srušio vlast Mobutua. Međutim, sukobi u zemlji su se ubrzo razbuktali do katastrofalnih razmjera kada je Kabila zahladio odnose sa nekadašnjim saveznicima, što je dovelo do općeg ratnog stanja u zemlji, tijekom kojeg je stradalo više od 3 milijuna ljudi. Nakon što je vođa Kabila ubijen 2001. njega je naslijedio njegov sin Joseph koji je prijelaznu vladu sastavio od pripadnika svih zaraćenih strana nakon prestanka sukoba 2003. g. Od tada do danas DR Kongo bilježi period političke stabilnosti.

Zanimljivosti

Od brojnih zanimljivosti vezanih uz Demokratsku Republiku Kongo odabrali smo rijeku Kongo, Nacionalni park Garambu i Pigmeje.

Rijeka Kongo

Rijeka Kongo ili Zair protječe zapadnim dijelom središnje Afrike te predstavlja jednu od najvećih rijeka na svijetu. Točnije, Kongo uglavnom protječe kroz DR Kongo, Republiku Kongo, Središnju Afričku Republiku, te djelomičnom kroz Angolu, Zambiju, Kamerun i Tanzaniju. Iako deseta po dužini, Kongo je najdublja rijeka na svijetu. Također, Kongo je druga rijeka Afrike po duljini poslije Nila, te zbog smještaja u najvećem afričkom kišnom pojasu predstavlja drugu rijeku po količini vode na svijetu nakon Amazone. Isto tako, ova 4700 kilometara dugačka i oko 230 metara duboka rijeka protječe kroz drugo najveće prašumsko područje na svijetu nakon Amazonske prašume. Ime rijeke potječe od drevnog kraljevstva Kongo koje je bilo smješteno uz nju.

Rijeka izvire na jugu DR Kongo, na mjestu gdje se susreću rijeke Lualaba i Luvua, odakle dalje protječe sjeverno prema Stanlyevim slapovima i gradu Kisangani. U blizini ekvatora rijeka skreće obrnuto od kazaljke na satu u smjeru prema sjeverozapadu, zatim zapadu i konačno prema jugu, gdje pri izlasku na Atlantik oblikuje veliki riječni bazen. Važno je istaknuti da se na rijeci nalazi oko 4000 riječnih otoka. Veći otoci, ali i brojni slapovi sprječavaju plovnost na određenim dijelovima toka, zbog čega gotovo 400 kilometara rijeke nije plovno. Konačno, unatoč dosadašnjoj izgradnji dviju brana na području rijeke, Kongo kao najmoćnija rijeka u Africi, još uvijek ima veliki potencijal za dodatnom proizvodnjom hidroenergije koja bi mogla zadovoljiti potrebe cijele podsaharske regije za električnom energijom.

Nacionalni park Garamba

Nacionalni park Garamba smješten je na sjeveroistoku DR Kongo. Kao jedan od najstarijih afričkih nacionalnih parkova, osnovan 1938. g., Garamba je postao dijelom UNESCO-ve svjetske baštine 1980. godine. Park je najpoznatiji kao posljednje stanište vrste sjevernih bijelih nosoroga te zbog jedinstvenog programa u svijetu za pripitomljavanje slonova u turističke svrhe. Nacionalni park Garamba je prvotno postao dijelom UNESCO-ve svjetske baštine kako bi se zaštitili ugroženi nosorozi ali i kako bi se očuvao čitav park, što se početkom 1990-ih privremeno i realiziralo. No zbog ratnih zbivanja u zemlji i čestog krivolova, u parku je nažalost tijekom kasnijih 1990-ih stradalo više zaštićenih životinja, uključujući i zaštićene nosoroge. Upravo je zato 1996. g. park stavljen na popis UNESCO-ve svjetske baštine u opasnosti. Današnja situacija u Garambi i dalje nije pozitivna usprkos svim pokušajima konzervatora da park i sve vrste koje u njemu obitavaju zaštite (i to ponajviše od krivolovaca), zbog čega postoji opravdani strah da bi moglo doći i do izumiranja zaštićenih nosoroga.

Park se sastoji od gustih savana, travnjaka, šuma te riječnih i močvarnih područja u kojima obitavaju brojne zaštićene životinjske vrste od kojih - pored najugroženijih nosoroga - valja izdvojiti slonove, žirafe, lavove, čimpanze, leoparde, nilske konje i više vrsta antilopa. U parku se nalaze i brojne zaštićene i endemske biljne vrste. Važno je dodati da se pretpostavlja da danas u parku boravi još oko tridesetak sjevernih bijelih nosoroga kojih je ovdje još 1960-ih bilo oko tisuću, zbog čega je njihova vrsta na dvanaestom mjestu najugroženijih životinja na svijetu. Glavne rijeke koje protječu kroz park su Dungu na jugu i Aka na sjeveru, te rijeka Garamba koja protječe kroz park. Klima u parku je tropska. Budućnost Nacionalnog parka Garamba ovisi o obnovi njegove cjelokupne infrastrukture koja bi omogućavala kvalitetnu ponudu i siguran boravak turistima. Također, u parku je potrebno dodatno pojačati kontrolu i nadzor kako bi se zaštitile ugrožene životinje od krivolovaca. Stabilna politička situacija u zemlji kao i poduzeta inicijativa 2001. g. od strane UNESCO-a i vlade DR Konga kojom je poboljšan nadzor nad parkom ipak obećava da će se opće stanje u parku popraviti, te da će se populacija ugroženih bijelih nosoroga oporaviti.

Pigmeji

Naziv Pigmeji koristi se za različite etničke skupine širom svijeta čiji su pripadnici izrazito niskog rasta. Preciznije, antropolozi opisuju Pigmeje kao grupu u kojoj su odrasli muškarci u prosjeku niži od 150 cm. Osim što obitavaju u Africi, ima i brojnih skupina Pigmeja koje obitavaju u Australiji, Tajlandu, Maleziji, Indoneziji, Papua Novoj Gvineji i Brazilu. Naziv 'pigmeji' dolazi od grčke riječi 'pugme' što znači 'šaka' i što se odnosi na staru mjeru za dužinu od lakta do ručnog zgloba. U ovom smislu izraz 'pigmej' označava nekoga tko je malen poput šake. Danas postoji više teorija koje pokušavaju objasniti nizak rast Pigmeja, među kojima izdvajamo objašnjenje kako je uzrok tome nedostatak svjetla u prašumama gdje Pigmeji obitavaju, zbog čega im nedostaje D vitamina koji utječe na razvoj kalcija i kostiju. Druga objašnjenja o razlozima niskog rasta Pigmeja također su vezana uz njihovu prilagodbu na život u neprohodnim prašumama gdje su izvori hrane oskudni, te se je potrebno prilagoditi njihovim vrućim i vlažnim klimatskim uvjetima. Životni vijek Pigmeja je oko 50 godina.

Pored toga što se pretpostavlja da u DR Kongu obitava oko 600.000 Pigmeja, oni su prisutni i u mnogim drugim afričkim državama od kojih izdvajamo Ruandu, Burundu, Ugandu, Središnju Afričku Republiku i Angolu. Zajednice Pigmeja se uglavnom bave sakupljanjem hrane iz prirode i lovom, no danas sve više dolaze u dodir s ljudima izvan prašume s kojima izmjenjuju razne proizvode. Pretpostavlja se da su upravo Pigmeji najstariji stanovnici DR Konga u čijim prašumama žive više tisuća godina. Nažalost, danas se zbog uništavanja prašume i diskriminacije, kultura i jezik Pigmeja u DR Kongu počinju gubiti i stapati s tuđim običajima. Kao odgovor na diskriminaciju prema Pigmejima, UNICEF i aktivisti za ljudska prava rade pritisak na parlament DR Konga da se prihvati zakon koji bi im nudio posebnu zaštitu.