2024-05-25 11:34:53 58. ĐAKOVAČKI VEZOVI- LIKOVNI NATJEČAJ-NOŠNJA MOGA KRAJA Prekrasna vijest iz Đakova-Lucija Marjanović, 5a 1. mjesto na Đakovačkim vezovima. Na Likovnoj skupini tijekom ožujka slikali smo radove za likovni natječaj Đakovačkih vezova.
Cilj natječaja bio je upoznati djecu s kulturnom i tradicijskom baštinom njihovoga kraja, ali i cijele Republike Hrvatske. Tema ovogodišnjeg natječaja bila je NARODNE NOŠNJE MOJEGA KRAJA. Svaki kraj Hrvatske ima specifične narodne nošnje koje se i danas mogu vidjeti na starim fotografijama, na društvenim i folklornim manifestacijama, ali i pažljivo složene u ormarima i ladicama. Sve narodne nošnje obiluju detaljima, apstraktnim motivima, biljnim i životinjskim, koji se ponegdje ritmički izmjenju, ponegdje dominiraju, a u svakom slučaju zajedno sa svim odjevnim predmetima tvore jedinstvenu cjelinu zvanu narodna nošnja. S obzirom na činjenicu da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja svijeta koja na svojem teritoriju obuhvaća velik broj varijanata narodnih nošnji, zanimljivo je pratiti lokalne i regionalne sličnosti i razlike, odnosno specifičnosti narodne nošnje svakoga kraja Hrvatske. Preporučljivo je bilo potaknuti djecu i učenike da osim vizualnih karakteristika narodne nošnje, prouče i njezine sastavne dijelove te nauče više o njezinoj uporabi u prošlosti, ali i sadašnjosti.
Članice Prosudbenog povjerenstva likovnog natječaja: Dajana Karas Dragić, mag. educ. art., predsjednica povjerenstva, Marija Gačić, mag. etnologije i kulturne antropologije i Maja Nikačević, dipl. učiteljica pregledale su ukupno 693 rada iz 18 vrtića i 62 osnovne škole.
Svi radovi pristigli na natječaj bit će prezentirani u izlozima Kuće Reichsmann I i II, u samom središtu grada, na gradskom korzu od 25. lipnja pa sve do zatvaranja 58. Đakovačkih vezova, 7. srpnja 2024. godine, te će na najbolji mogući način obojiti ulice grada.
Dodjela nagrada, priznanja i pohvala održat će u četvrtak, 27. lipnja 2024. godine u Kući Reichsmann, na đakovačkom korzu (Pape Ivana Pavla II.) s početkom u 18:00 sati.
PREDMETNA NASTAVA:
1. LUCIJA MARJANOVIĆ, 5. r., OŠ „Ljudevit Gaj” Lužani, mentorica: Alena Martinović Mileusnić
Prvonagrađeni rad donosi nam prikaz figure u prostoru slikarskom tehnikom vodenih boja. Učenik vješto prikazuje privid prostora na plohi. Prostor u kojemu se figura nalazi prepun je boja i uzoraka te prenosi detalje iz tradicijskog kućanskog ambijenta. Učenica je veliku pažnju pridala iscrtavanju detalja i tekstura kako na nošnji tako i u prostoru, koje čine likovni rad posebnim. Ritam ploha dinamičan je, s različitim dimenzijama i oblikovanjem te usklađenošću boja. Odabrana narodna nošnja specifična je za lokalnu kulturu iz koje učenica dolazi te su prikazani brojni detalji i ornamenti – od onih raznobojnih na kabanici do prekriženih kajišara i obojaka na nogama.
2. EMA RUŽIČIĆ, 6. r., OŠ „Antun Mihanović” Nova Kapela, Batrina, mentorica: Martina Šporčić
3. ANA VILIĆ, 5. r., OŠ „Vladimir Nazor” Đakovo, mentorica: Marka Grbeša
Čestitamo Luciji na velikom postignuću i njenoj neiscrpnoj stvaralačkoj upornosti koja je okrunjena značajnim rezultatom. Veselimo se posjeti Đakovu i susretu sa predivnim ostvarenjima njegovih vezova.
Motivacija za ovoj rad -Nošnja moga zavičaja- seže u 2015.g.; kada je nekadašnji učenik naše škole, Filip Beketić, sudjelovao u natjecanju Đakovačkih vezova za najljepše nošeno ruho u kategoriji momaka. Naravno , pobjedio. Nosio je ruho svoga pradjeda. Uživajte u Filipovom opisu svoga ruha.
“Odjeven sam u najsvečanije zimsko ruho iz Lužana. Nošnja je pravljena za moga pradjeda Adolfa ili po lužanski, Dolfu Beketića. Rađena je 1918g. jer se pradjed ženio 28.12. 1918g. na mladence.
Zanimljiva je činjenica da nakon prvog svjetskog rata u općoj nestašici, ljudska mašta I ruke mogu izraditi ovako lijepo djelo.
Na sebi nosim rubinu ( košulju) od domaćeg tkanog platna koja je ukrašena bilom vulom. Bijela vula je rad, poput veza, samo uvijek s bijelim koncem. Odjenuo sam i naše originalne graničarske gaće od plave čoje, ukrašene gajtanim motivima koje datiraju iz vremena Vojne Krajine, kada su Lužani pripadali Gradiškoj pukovniji.
Pošto je zima, odjenuo sam i kožni pršnjak od juneće kože s unutarnje strane krzneni da me grije, a s vanjske ukrašen bojanom kožom i zrcalima. Zaogrnuo sam se gunjcem (kako mi u Lužanima kažemo) ili kabanicom.
Gunjac je crni sukneni kaput ukrašen motivima cvijeća,lišća i vitica u zrcalnoj simetriji, pravljenih i ušivanih od bojanog platna i postupkom gajtanjenja. Također, gunjac krasi i jedno dugačko dugme.
Na glavi imam šubaru, oko nogu vunene obojke i kaišare. Sa sobom nosim i torbu -tkanu ćulumaru. Spremljen sam za običaj-Tri kralja i blagoslov vode.
Zanimljiva je činjenica da su na prostoru lužanske župe bila dva tipa gunjca,
bez ukrasa s kapuljačom -radni i paradni-ukrašeni, oba crne boje, kako se nosilo na području Gradiške pukovnije, dok cijela Slavonija i dan danas, nosi smeđi gunjac i ne tako bogato ukrašen, kao naši.
Gunjac je u Slavonca nešto sveto, samo nekoliko ih se još otima zaboravu. U Lužanima samo naš, koliko imam saznanja.”
Kada imate ili ste imali ovakve učenike, osjećaj ponosa na tradiciju svoga kraja hrani se i raste. Priča i rad vraćaju nam stara vremena secesije u našim krajevima, šokačke sobe pune divnog ruha i ručno rađenog namještaja, ladičara punih tajni koje treba otkriti. Otkrit još puno lužanskih priča- i kroz stvaralaštvo s ljubavlju , čuvat i njegovat zavičajno za budućnost.
Koliko je Filip svim srcem u tradicijskoj baštini, Lucija je u stvaralaštvu. Samo predano srce ostane zapaženo.
Pogledajte fotografiju Lucijina rada i Filipa u nošnji 2015g. kada je u Lužanima bila etno izložba starina zavičaja.
U lipnju ćemo objaviti fotografije sa dodjele nagrada.
Učiteljica LK
Alena Martinović Mileusnić
|
Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Lužani |