Prvoga smo dana poslušali dva zanimljiva predavanja „Domovinski rat“ i „Bitka za Vukovar“ koja su bila uvod u sve ono što ćemo vidjeti i čuti u sljedećim danima. Potom smo posjetili Muzej vučedolske kulture u kojem su izloženi razni artefakti i replike alata i naselja vučedolske kulture. Nakon toga uslijedilo je razgledavanje Gradskog  muzeja Vukovar. Doznali smo da je u vremenskom periodu do 1991. godine Muzej imao četiri zasebna odjela u posebnim zgradama: Gradski muzej sa zavičajnim zbirkama u dvorcu Eltz, Zbirku Bauer i galeriju umjetnina koja sadrži najcjelovitiju zbirku moderne hrvatske umjetnosti u zgradi Diližansne pošte, Memorijalni muzej posvećen nobelovcu Lavoslavu Ružički u njegovoj rodnoj kući i Muzej novije povijesti u Radničkom domu. Radom u progonstvu u periodu od 1992. godine do danas, na inicijativu gospodina Bože Biškupića, skupljena je zbirka umjetnina koju su hrvatski umjetnici darovali Gradskom muzeju. Toj ideji su se pridružili i umjetnici iz Italije, Austrije, Njemačke, Poljske, Francuske i drugih zemalja. 

Obogaćeni novim saznanjima o očuvanju umjetnina i obitelji Eltz uputili smo se u razgledavanje grada Vukovara. Prvi je dan završio izlaskom u disko gdje su se svi dobro zabavili.

Sljedećeg smo jutra, odmah poslije doručka, krenuli u obilazak. Prvo smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti gdje smo poslušali predavanje o jednom od najvećih heroja Domovinskog rata, zapovjedniku Blagi Zadri i njegovim hrabrim suborcima koji su uništili tridesetak neprijeteljskih tenkova, stoga je  Trpinjska cesta prozvana „grobljem tenkova“. Saznali smo da bitka za Vukovar, unatoč lošem omjeru hrvatske vojne snage u odnosu na agresorsku, predstavlja besprijekorno zamišljenu i izvedenu akciju koja je neprijatelja spriječila da prije prodre dublje u zemlju. Time je omogućila ostatku Hrvatske da se stigne pripremiti na sve ono što se naknadno dogodilo.

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata učenicima je, u kratkom predavanju, objašnjen izgled groblja te raspored grobnica i spomenika. Svaki bijeli križ simbolizira jednog poginulog ili ubijenog, dok se za brojnim žrtvama još traga.

Masovna grobnica Ovčara posebno je potresno mjesto jer je na mjestu gdje su otkrili tijela stradalih danas 200 čempresa koji simboliziraju nevine žrtve. Podatak koji su svi učenici zapamtili je taj da je najmlađa žrtva Ovčare  imala samo 6 mjeseci, a najstarija je baka imala 104 godine. Minutom šutnje odali smo počast svima koji su dali svoj život za našu slobodu.

U vukovarskoj bolnici, kao mjestu sjećanja na 1991., imali smo priliku vidjeti u kakvim su uvjetima radili tamošnji liječnici i koliko je bilo teško preživljavati iz dana u dan. Na zidovima podruma nalaze se bijele pločice na kojima je kronološkim redom upisan broj pristiglih ranjenika i poginulih u sklopu bolnice. Bolnica je do današnjeg dana čuvala prostorije u kojima su se nalazili ranjenici i uz pomoć gipsanih modela prikazali u kakvoj situaciji su se liječnici i pacijenti nalazili za vrijeme okupacije.

Po povratku u Memorijalni centar, uz stručno su vodstvo obišli njihov izložbeni prostor te saznali puno toga o naoružanju, vozilima, zrakoplovima, kao i o vojnoj taktici Domovinskog rata.

Nakon ručka u Memorijalnom centru, učenici su svoj posjet završili Školom mira te kratkim kvizom na kojem su Ema Hace i Anđelo Gogić postigli 4. mjesto.

Puni dojmova i zahvalni na svemu što je grad Vukovar dao za slobodu koju sada imamo, u poslijepodnevnim smo satima krenuli svojim domovima. 

Dugo ćemo još razmišljati o onome što smo vidjeli u Gradu Heroju jer kako je rekao poznati vukovarski ratni izvjestitelj Siniša Glavašević: „Rat je doista nešto najstrašnije i najpogubnije za čovječanstvo. Još do jučer mnoge geste, pojedine riječi i znakovlja kojima smo se oholo koristili, sada, u vrtlogu smrti, postali su jasniji.

Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu, jer se svaka riječ može gotovo isti tren ogledati u srcu.“