Novinari iz OŠ Ljudevita Gaja razgovarali su s autoricom izložbe „Djetinjstvo u davna vremena“ dr.sc. Darijom Ložnjak Dizdar.

Koliko je važno imati muzejski prostor u mjestu stanovanja i zašto?

Vrlo je važno, zato što je to mjesto na kojemu se možete susresti s prošlošću, sa svim materijalnim ostatcima i pisanim izvorima te možete proučavati baštinu svoga kraja. Muzej je vrlo zanimljivo mjesto za istraživanja.

Što sve radi arheolog?

Arheolog ima izazovno zanimanje, bila sam malo mlađa od vas kada sam odlučila što ću jednom biti kad odrastem. Na svu sreću moji snovi su se ostvarili.

Arheolog vam je kao poljoprivrednik, mora voljeti sunce i kišu, pri obavljanju posla podnosi sve vremenske uvjete. Radimo na zemlji, kopamo, otkrivamo materijalne ostatke ljudi koji su davno živjeli, prema oblicima svrstavamo ostatke u vremensko razdoblje. To je terenski dio posla, a onda slijedi proučavanje, te slaganje činjenica, kao da slažete slagalicu i kreirate priču iz prošlosti.

Iz navedenoga zaključujemo kako je posao koji radite složen,  dinamičan i zanimljiv. Što Vam je ipak najdraže raditi?

Najdraži dio posla mi je spoznaja kako mogu spajati činjenice od trenutka otkrića nekog predmeta na nalazištu, proučavanja,  i na kraju  pisanja znanstvenog rada kao zaključka cijelog procesa. Lijepo je kad mogu rastumačiti jedan mali dio povijesti.

Jeste li ikada, pri iskopavanju, bili nespretni pa se dogodila nezgoda?

Hvala na pitanju, jesam. Pri iskopavanju nam se često dogodi da „motikom“ ili „špahtlom“ zagrebemo neki predmet ili ga slomimo. Na početku svoje karijere sam imala takvu nezgodu. Iskopavali smo ojačanje za štit keltskog ratnika, nespretno sam ga uzela i jedan mali dio mi je samo ostao u ruci, ostalo je palo u više komada. Bila sam pod velikim stresom, ali sreća što postoje restauratori pa su sve slijepili u cjelinu. Takve situacije su uobičajene kad rukujete starim predmetima.

Kakav je osjećaj kad otkrijete ostatke ljudskog tijela, a ne samo predmete različite namjene?

Osjećaj je poseban. Kad otkrijete grob s ljudskim ostatcima i to otvarate nakon nekoliko stotina ili tisuća godina, kao da ste otvorili vremensku kapsulu. U pozadini je uvijek neka životna priča koju će arheolog rasvijetliti zajedno s kolegama antropolozima. Kad antropolozi iznesu svoju priču, nakon što prouče starost kostiju, možemo znati kako je pokojnik preminuo, je li bio bolestan, kako se ozlijedio pa je ishod bila smrt, je li bio muškarac ili žena…arheolozi priključe predmete koje su pronašli i nastane jedna nova priča.

Današnja izložba ima naslov „Djetinjstvo u davna vremena“. Što ste zaključili o životu djece u prošlosti?

Djecu smo prepoznali prema antropološkim ostatcima. Nakon istraživanja, otkrili smo bolesti od kojih su bolovali, saznali smo dosta o prehrani djece jer su u grobovima pronađene posude i ostatci hrane, pronašli smo dosta igračaka, iako je većina napravljena od drveta, ali i kamena i keramike. Djeca su vrlo rano uključivana u život zajednice, sudjelovala su izradi potrebnih predmeta, ali su se i igrala i učila.

Na kojim ste lokalitetima pronašli najviše predmeta koje povezujete s odrastanjem djece?

Najstarija nalazišta stara su oko 1500 godina, a danas znamo kako su djeca bila ravnopravni članovi društva. Predmeti koje smo pronašli, bili su na više nalazišta. Budući da je Dolina vaš zavičaj, istaknula bih navedeno selo u blizini Nove Gradiške kao mjesto gdje smo pronašli dosta ostataka zajednica ljudi iz kasnog brončanog doba.

Kako usklađujete svoju profesiju i privatni život jer posao arheologa zahtijeva terenski rad i dulji izostanak od kuće i obitelji?

Meni su se zvijezde poklopile jer ovo je i moj poziv, a ne samo posao.  Moj suprug je arheolog i on me razumije. Potječem iz brojne obitelji koja mi je podrška. Često vodim i svoju djecu kad je u pitanju terenski rad. Hvala vam na zanimljivim pitanjima i čim budemo radili u Dolini, obavijestit ću vas da vidite uživo što i kako radi arheolog.

Novinari zahvaljuju dr.sc. Dariji Ložnjak Dizdar na informacijama o poslu, ali i pozivu koji svakodnevno obavlja, te promovira u muzejima.

Web novinari OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Fotografije: učenici  novinari OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška (Dorijan Butina, Ena Vujić, Lucija Špehar, Lana Krilj i Maja Petrović)