ŠTO JE OZON?
Ozon je alotropska modifikacija kisika kod koje se kisik pojavljuje u molekulama koje se sastoje od tri atoma. Nastaje u atmosferi prilikom električnih pražnjenja i djelovanjem ultraljubičastih zraka. Ozon je modrikasti plin karakterističnog mirisa. Kako je ozon vrlo nestabilna molekula Sunce ga ne samo stvara već ga i stalno razgrađuje stvarajući ponovo molekularni kisik i slobodne atome kisika.

KAKO NASTAJE OZON?
Poslije tri milijarde godina provedenih u vodi, život je počeo osvajati i kopno. Dogodilo se to prije tristo pedeset milijuna godina, u trenutku kada je Sunce to dopustilo. Ali, prethodno se zbila jedna čudesna stvar: na visini između deset i četrdeset kilometara iznad površine Zemlje stvorio se ozonski omotač koji je filtrirao i dozirao sunčeva zračenja pretvarajući ih od nemilosrdnog ubojice u umilnog saveznika. Bez tog štita, život bi za svagda ostao u morskim dubinama, a putovi evolucije bi se kretali u danas nezamislivim pravcima. 

VAŽNOST OZONA
Najveća vrijednost i važnost ozona je što upija ultraljubičasto (UV) zračenje sa Sunca, sprečavajući na taj način da po život opasno UV zračenje ne dođe do Zemlje i života na Zemlji. Upijajući većinu UV-B zraka sa Sunca prije nego što dođu do Zemlje, ozonski omotač štiti naš planet od štetnih utjecaja po život.

UNIŠTAVANJE OZONA

Znanstvenici su danas posve sigurni da je promjena klime u stvari posljedica neodgovornih ljudskih djelatnosti u atmosferi koje su uzrokovale i oštećenje ozonskog omotača. Sva ta međudjelovanja se najkraće mogu nabrojiti kao: korištenje i ispuštanje kemikalija u atmosferu što uzrokuje globalno zagrijavanje; oštećenje ozonskog omotača i utjecaj na klimu Zemlje; štetni utjecaj globalnog zagrijavanja na ozonski omotač. Najveća ozonska rupa nalazi se iznad Australije i zbog toga je učestalost raka kože i kožnih bolesti.

Kad bi ljudi ovog trenutka, u cijelom svijetu, prestali upotrebljavati tvari koje štete ozonu, oporavak bi bio moguć.

 Zbog svega toga, na svakom koraku, birajte stvari koje neće oštećivati ozon, da bi njegova "rana", koja je 2000. godine bila veličine 30 milijuna km2 ili za lakše dočaravanje poput 550 površina Hrvatske, što prije zacijelila. Prema ideji i planu potpisnika "Montrealskog protokola", i bude li se čovječanstvo pridržavalo danih uputa, to bi se moglo dogoditi do 2050. godine.

 Literatura:

Eko kalendar

http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2003/zagar/literatura.html

http://www.monitor.hr/2007/07/26/ozon-potice-globalno-zatopljenje.html

http://www.geocities.com/jaska2g/ozon.htm
 

ISTRAŽILI MALI NOVINARI