Projekt je trajao 5 dana od ponedjeljka 3. studenog do petka 7. studenog, uključujući i petak. U navedenom razdoblju učenici su se odrekli gledanja televizije, igranja igrica na računalu i općenito računala te korištenja mobilnim uređajima. Učenici koji su pristali sudjelovati u projektu, uz potporu svojih roditelja, dobili su upute i zadatke što činiti u navedenom razdoblju: pročitati nešto više od same lektire, voditi dnevnik o tome kako su proveli svaki dan bez ekrana, zabilježiti osjećaje i raspoloženja i  reakcije ukućana. Od 16 učenika koji su se uključili, do samoga kraja izdržalo je deset učenika. U ponedjeljak 10. studenog na satu razrednog odjela saznali smo tko su pobjednici, razgovarali smo o najzanimljivijim situacijama proteklog tjedna, čitali dijelove njihovih dnevnika i komentare roditelja. Za nagradu učenicima su uručene prigodne pohvalnice i čokoladne bananice. Od srca čestitamo najupornijima i najizdržljivijima, a to su: Lea Ostojić, Lovro Bivolčević, Hrvoje Štivičić, Noela Rukavina, Hana Ratković, Lovro De Villa, Mihaela Lipovac, Dario Orlić, Lora Vapenski i Josipa Lovrić.

U nastavku pročitajte dijelove njihovih dnevnika kao i komentare roditelja.

6.11. četvrtak

Nisam ovisnik, nisam ovisnik….ponavljao sam u sebi, a onda je uskočila mama. Osim što ima dar podsjetiti me što bih još mogao ponoviti, odlučila je iskoristiti me u svim kućanskim poslovima kako bih i ponešto naučio o životu jer nikad se ne zna…Onda me tata poveo u mjesečnu kupovinu objašnjavajući mi koji alat čemu služi. Od toliko znanja koje sam danas stekao za život počela me boljeti glava, ali stvar su spasili prijatelji koji su nas poslije posjetili. No, nastao je mali problem jer njihov sin i ja uvijek igramo igrice kad dođe. Nije mogao sakriti razočaranje, na kraju smo zaključili kako ni igra s mojim mlađim bratom nije loša.

                                                                                      Lovro De Villa

3. 11. ponedjeljak

Prvi dan, jako sam uzbuđena, ali i prestravljena. Moram priznati da sam prošli tjedan jedva čekala kad ćemo početi, a sad…Ne mogu vjerovati kako su naši roditelji preživljavali bez tehnologije. Mama mi je rekla da sam smiješna jer ona je cijelo djetinjstvo provela bez Tv-a, a ja plačem, žalim i umirem od dosade

…Zadnji dan, stvarno sam ponosna na sebe. Dobro još nije gotovo. Sad znam kao pola dana provedem pred nekim ekranom. Brojim minute i čekam…

                                                                                     Hana Ratković

7. 11. petak

Uspjet ću, uspjet ću, tješim se! Prijatelji se nisu mogli igrati pa sam cijeli dan u kući. Oko 21 sat uhvatila me takva kriza i roditeljima sam postao jako naporan, nisam izdržao, a tako mi je malo nedostajalo…10 sekundi kasnije… zvuk paljenja Windowsa.

                                                                                      Luka Šimić

6.11. četvrtak

Danas smo se  opet Hana, Lora,  Josipa i ja našle na igralištu. Čitale smo časopise i igrale razne igre. Pomalo mi je žao što će ovo sve završiti jer  što ćemo se vratiti na saro. Hana i ja smo se dogovorile da u petak u ponoć palimo računala i nadoknađujemo propušteno. Drago mi je što sudjelujem!

Usput, sve sam pospremala, pomagala sam u kućanskim poslovima više nego inače.

                                                                                    Noela Rukavina

Komentari roditelja

Lea je prihvatila zadatak vrlo odgovorno. Nisam je trebala opominjati jer smo se svi uključili u projekt koji mi se jako svidio. Mislim da današnja djeca provode puno vremena pred ekranima što nije dobro. Veoma mi je drago što je Lea bila uporna , razrednici čestitke na ovakvim idejama. Nadam se da će ih biti još.

                                                                                        mama       Mirjana Ostojić

Podržavam ovu akciju i vjerujem kako je djeci bila vrlo teška, ali poučna. Čovjek je često žrtva svojih navika, ali ih može mijenjati uz mnogo truda, odricanja i volje. Zato od sveg srca čestitam svima koji su sudjelovali, ustrajali uspjeli i konačno izdržali. Najveće čestitke mojoj Hani. Ponovo je dokazala kako je biće od riječi, ispravnih principa, čak i kad je vrlo teško.

                                                                                     mama  Žaneta Ratković    

Odmah u početku nam je bilo jasno da neće biti uspješne realizacije projekta ako se i mi ne uključimo, stoga je TV bio isključen, kartali smo, išli u obiteljske šetnje i zajedno kuhali. Puno kvalitetnije smo provodili zajedničko vrijeme pa smo i mi roditelji kroz ovaj projekt shvatili da smo željni jedni drugih, ali i kako nas upravo ekran razdvaja.

                                                                                    mama  Irena    De Villa

Noela se pridržavala pravila, prvi dan joj je bio dosta težak. Bilo je pitanja: „ Mama , a što ću sada raditi“, na što sam ja brzo reagirala čišćenjem sobe, slaganjem ormara. Primijetila sam da su joj više nedostajale neke njene omiljene serije.

                                                                                     mama  Larisa  Lucić

                                                                                                    web novinari