Advent, razdoblje molitve, posta, specifičnih običaja i općenito pripremanja za proslavu Kristova rođenja, prisutan je još od 567. godine i duboko je ukorijenjen u europskoj i hrvatskoj kršćanskoj tradiciji. U vrijeme Došašća mnogo se molilo, odlazilo na mise i postilo. Ljudi su se više nego inače međusobno posjećivali i družili, a u mnogim su sredinama bili uobičajeni zorničari koji su nosili svijeće, baklje ili lampaše, pa se uz pjevanje i molitve zajednički išlo do crkve na prvu jutarnju misu - zornicu.

    U ovom su razdoblju bila uobičajena međusobna darivanja, dobra djela, ali i vraćanje posuđenih stvari i dugova. No, osim duhovne pripreme, brinulo se i za čistoću kuće i okoliša te za blagdanski stol. Čistile su se kuće i okućnice, odabirala se i bolje hranila živad i stoka koja će se blagovati, a u gradskim su se sredinama kupovale namirnice za svečarski jelovnik i ukusne božićne kolače.

Izrađuje se adventski vijenac. Malo je poznato da svijeće na adventskom vijencu ne predstavljaju samo četiri nedjelje do Božića, nego svaka ima i svoje ime te značenje. Tako se prva svijeća zove još i prorokova svijeća te predstavlja nadu i iščekivanje. Druga ili betlehemska svijeća predstavlja mir i šalje poruku pomirenja sa svima. Treća svijeća je pastirska svijeća i predstavlja radost i veselje. Posljednja svijeća zove se svijeća anđela a ono što ta svijeća predstavlja je ljubav.

 MALI NOVINARI